Rezultati pretraživanja

SVE ŠTO DOLAZI OD MENE JE AUTENTIČNO MOJE JER JA TO IZABIREM SAM. JA POSJEDUJEM SVE ŠTO SE MENE TIČE: MOJE TIJELO, MOJE OSJEĆAJE, MOJA USTA, MOJ GLAS, SVE MOJE POSTUPKE, BEZ OBZIRA NA TO ODNOSE LI SE NA MENE ILI NA DRUGE. JA POSJEDUJEM MOJE FANTAZIJE, MOJE SNOVE, MOJE NADE, MOJE STRAHOVE. JA POSJEDUJEM SVOJE TRIJUMFE I USPJEHE, SVE MOJE PADOVE I POGRJEŠKE ZATO ŠTO POSJEDUJEM SVE NA I U SEBI. MOGU SE POTPUNO POZNAVATI. ZNAJUĆI TO MOGU SE SPRIJATELJITI SA SVIM SVOJIM DIJELOVIMA I ZAVOLJETI SEBE. ZNAM DA IMA NEKIH VIDOVA SAMOGA MENE KOJI ME ZBUNJUJU I ONIH KOJE NE POZNAJEM, ALI SVE DOK SAM PRIJATELJSKI RASPOLOŽEN PREMA SEBI I DOK SE VOLIM, MOGU HRABRO I S NADOM TRAGATI ZA RJEŠENJIMA ZAGONETKI I ZA NAČINIMA NA KOJE MOGU SAZNATI VIŠE O SAMOM SEBI. BILO KAKO BILO, IZGLEDAM DOBRO I ZDRAVO I ŠTOGOD KAŽEM ILI UČINIM, MISLIM ILI OSJEĆAM U DATOM TRENUTKU JE AUTENTIČNO MOJE. AKO SE KASNIJE NEŠTO OD TOGA ŠTO SAM REKAO, KAKO SAM IZGLEDAO I ŠTO SAM OSJEĆAO POKAŽE KAO KRIVO, JA TO MOGU ODBACITI A ZADRŽATI OSTATAK I SMISLITI NEŠTO NOVO UMJESTO ONOG ŠTO JE ODBAČENO. VIDIM, ČUJEM, OSJEĆAM GOVORIM; IMAM ORUĐE DA BIH PREŽIVIO, DA BIH BIO BLIZAK DRUGIMA, DA BIH BIO PRODUKTIVAN I PRONAŠAO SMISAO I RED U SVIJETU LJUDI I STVARI IZVAN MENE. JA SEBE POSJEDUJEM I ZATO SE MOGU STVARATI.

JA SAM JA I JA SAM O.K.

Virginia Satir

Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se.

Otac Abraham je veći dio svog života proveo u pustinji. Prolaznici su bili prava rijetkost. Jedne večeri se namjerio jedan prolaznik na Abrahamov šator.

Prvi Šimun Petar-Stijena on je zvan, Jakov pak je drugi ko Sin groma znan.

Brat Jakovljev Ivan dobro poznat svim, Andrija je s Petrom istog oca sin.

Betsaida selo Filipov je kraj, Natanael Bartul prozvao se, znaj.

Jakov je još jedan, al' je mlađi on, Sumnjivac je Toma poznat baš po tom.

Toma brata ima Judu Tadeja, Tu je još i Levi, prozvan Matija.

A sad je na redu Šimun Buntovnik I na kraju jadni Juda Izdajnik.

Starče, netko vjeruje u naravno, a drugi opet u nadnaravno i svatko vidi ono u što vjeruje! - primijeti neki čovjek. - Pa što je tu čudno? - upita Starac.

Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom.

(Adalbert Ludwig Balling) Ono što poklanjaš pripada tebi. Što zadržiš bit će ti oduzeto. Ono što ljubiš moraš ostaviti. Što čvrsto držiš gubi se. Što glasno zahtijevaš, pridržava ti se. Prema čemu tiho težiš-to će ti se dati. Sreća je dah za srećom. Nada u sreću. Čežnja za srećom…

Stari je hrast živio na rubu velike šume. Nevrijeme i godine istodobno su se obarale ne njega, ali njega je to jačalo. Rastao je u svojoj uspravnosti odolijevajući svemu što ga je lomilo i kršilo.

Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca.

(Adalbert Ludwig Balling) U kojoj zemlji? Je li to zemlja pjesnika i mislilaca? Ili je zemlja slavnih skladatelja? Je li to zemlja Goethea i Schillera, Beethovena i Bacha? Ili je zemlja mercedesa i BMW-ova? Gdje god da si, pomozi da ne postane zemlja slijepih egoista, zemlja radikalnih bukača, Zemlja sebičnih karijerista.

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet. Jednog dana ono upita Boga: - "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"

Sveti Vinko Paulski išao je u prošnju za gladne. Tako je došao i na vrata kraljevskog dvorca. Tu se sretne s francuskom kraljicom, Anom Austrijskom.

Industrijalac se zgrozio kad je našao ribara koji je ležao pokraj svojeg čamca i pušio lulu.

- Zašto ne loviš ribu?, upitao ga je industrijalac. - Jer sam za danas dosta ulovio. - Zašto ne uloviš još više? - A što bih s ulovom? - Zaslužio bi više novaca.

Sanjao Irac da je umro, a ispred njega je u redu stajalo mnogo ljudi. Čekajući svoj red mogao je vidjeti što se događalo s onima prije njega.