Treći dan hodočašća vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije bio je posvećen dolini franjevačkih svetišta gdje se nalaze tri lijepa, mirna i dobro očuvana franjevačka svetišta: Greccio, Fonte Colombo i La Foresta.
Ujutro nakon doručka po sunčanom, ali prohladnom vremenu vjeroučitelji su se uputili u Greccio. On se nalazi sat vremena vožnje od gradića Foligna u kojemu su smješteni. U Grecciu je sv. Franjo 1223. godine uz pomoć brata Ivana postavio prve žive jaslice, a 1228. godine na tom mjestu sagrađena je crkva Bezgrešnog začeća, a kasnije i cijelo svetište.
Svetište Greccio prekrasno je mjesto molitve i tišine okruženo šumom, sagrađeno na litici oko špilje. Sastoji se od male kapelice u kojoj su postavljene prve jasle, od crkve i dormitorija, mjesta na kojem je sv. Franjo spavao, boravio i molio se. U životopisima Tome Čelanskog i Bonaventure stoji da je na Božić 1223. godine brat Ivan doveo vola i magarca te postavio jasle na kojima je bio oltar. Dok je svećenik služio sv. Misu, sveti je Franjo u jaslama ugledao djetešce koje je bilo preplašeno. Slutio je da je dijete Isus preplašeno jer je bilo zaboravljeno u srcima mnogih ljudi koji više nisu živjeli po Evanđelju, stoga ga je uzeo u naručje i Dijete mu se osmjehnulo.
Poruka Greccia odjekuje i danas širom svijeta, a govori o dužnosti prihvaćanja svakog čovjeka, osobito djece. Sv. Franjo uzimajući Isusa u ruke pokazuje primjerom da i mi moramo otvoriti svoja srca djeci, slabijima, ranjivima i potrebnima svake pomoći kako bi se i oni osmjehnuli, oslobodili se straha i po nama primili ljubav Očevu. Greccio je vrlo mistično mjesto, prožeto mirom, ali i poticajem da potražimo odgovore na vlastita životna pitanja. Usred šume, na litici koja se uzdiže nad zelenim poljem, čovjek bolje vidi i jasnije može procijeniti svoje korake i usporediti ih s koracima sv. Franje. Unutar špilje u kojoj je naslikana freska, može se osjetiti jednostavnost bitnoga – onoga što je u središtu svijeta: rođeno Dijete Isus. Freska prikazuje sv. Franju koji kleči, a iza njega brata Ivana, u sredini dijete Isusa, desno od njega Mariju koja doji Isusa. Ova freska prikazuje Bogorodicu kao dojilju nasuprot bogatih majki i plemkinja tog vremena koje su imale dojilje. I danas je ova tema aktualna kroz razna pitanja opterećenja suvremenih žena majčinstvom poput surogat majki. Greccio je otvorio mnoga pitanja o današnjem poimanju života, njegovoj kvaliteti i smislu. Jaslice koje je Franjo postavio pozivaju i nas da u njima prepoznamo Isusa, istog onoga koji dolazi u euharistiji, a samo drvo jaslica podsjeća na drvo križa. Isusov život započinje i završava na drvu, koje za svakog čovjeka označava početak i kraj ovozemaljskog života, onu vatru života koja se događa između kolijevke i lijesa.
Nakon obilaska crkve Bezgrešnog začeća i razgledavanja izloženih jaslica iz cijeloga svijeta vjeroučitelji su se zadržali u šumi, parku i prirodi kako bi se okrijepili te su nakon osvježenja, krenuli dalje prema prelijepom svetištu Fonte Colombo.
U ovo svetište sveti je Franjo često dolazio. Prvi put je došao 1207., zatim 1223. kako bi sastavio Pravila i na kraju 1226. godine radi operacije očiju. Predaja kaže da je sv. Franjo dao ime ovome mjestu po golubovima koje je sreo na izvoru. U prelijepom svetištu utemeljenom na ruralnim oratorijima, vjeroučitelji su predvođeni fra Domagojem slavili sv. misu. U propovijedi je fra Domagoj podsjetio na učenike koji su u Emausu nakon Uskrsnuća prepoznali Isusa tek u lomljenju kruha. Podsjetio je na tajnu euharistije u kojoj se Isus do kraja lomi i daje svima.
Nakon slavlja euharistije vjeroučitelji su posjetili kapelicu sv. Magdalene iz Franjina vremena u kojoj se nalazi znak Tau koji se pripisuje samom svecu. To crveno slovo T – tau kojim je sv. Franjo ovjeravao svoje poslanice, podsjećalo ga je na Kristov križ, na znak izabranika u knjizi proroka Ezekijela i u knjizi Otkrivenja.
Nakon Fonte Colomba vjeroučitelji su se uputili u svetište Santa Maria della Foresta u kojem je sv. Franjo boravio radi bolesti oka između rujna i listopada 1225. godine. Tu je sv. Franjo skladao Pjesmu stvorenjima. Nije ni čudo, jer je mjesto toliko lijepo, zeleno, razigrano da je sv. Franjo zaista morao biti očaran ljepotom mjesta, vinogradima i crkvom sv. Sebastijana. Danas je sačuvan izvorni oltar u toj crkvici iz 11. stoljeća. Vjeroučitelji su obišli vrt, klaustar iz 15. stoljeća te se prošetali do skulptura koje podsjećaju na Franjin boravak u tom mjestu, a nalaze se na vrhu vrta. Potaknuti stvaranjem pjesme stvorenja vjeroučitelji su zapjevali istu i uputili se prema hotelu.
Na povratku su vozeći se kroz prekrasna polja i po obroncima brda, uživajući u krajoliku molili franjevačku krunicu od sedam otajstava. To je bio dostojan završetak ovoga trećega, bogatog dana koji je bio dan prirodnih ljepota, koje su vjeroučiteljima, baš kao i onomad svetom Franji, same govorile o Bogu.
Katehetski ured SMN