Neodgovorni liječnik Novo!
0 preuzimanja
Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca. Čim je čovjek vidio liječnika, počeo se derati na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo?! Zar ne znate da je život moga sina u opasnosti?! Gdje vam je osjećaj odgovornosti? Kakav ste vi liječnik???” „Čim sam dobio poziv uputio sam se u bolnicu. Nisam mogao brže stići. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao u miru obaviti svoj posao” rekao je liječnik. “Da se smirim?! Ja da se smirim?! A što da je vaš sin u toj prostoriji sada, biste li se vi smirili?? Da vaš sin umire, kako biste se vi ponašali???” bijesno je uzvratio otac. Operacija je dugo trajala. Liječnik je nakon nekoliko sati izašao s riječima: “Hvala Bogu, vaš sin je izvan životne opasnosti!” Ne čekajući reakciju dječakova oca, liječnik je izjurio iz bolnice govoreći: “Ako imate pitanja, obratite se sestri.” “Zašto je ovaj liječnik ovako arogantan??!! Nije mogao pričekati ni minutu da ga upitam za stanje svoga djeteta!?!” pitao je otac čim je ugledao medicinsku sestru. Sestra mu je odgovorila: ”Njegov sin je prekjučer poginuo. Bio je na pokopu kad sam ga pozvala radi hitne operacije vašeg.” Ne sudi drugoga dok u njegovim cipelama nisi barem pola sata hodao njegovim putem.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1037 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Kad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.
- Znaš li nam reći kamo će on sada poći - u raj ili u pakao? -upitaše ga.
Bog ti je dao dar života. Na samom početku udahnuo ti je besmrtnu dušu, zazvao te imenom i rekao: "Volim te, dijete moje."
I tako čovjek raste, poput prekrasnog stabla, na mjestu koje mu je povjereno i u okolnostima koje ne može birati. U što će se prometnuti to ljubljeno Božje dijete?
Čuješ li, svakog jutra Božji šapat struji u zrakama sunca:
"Volim te, dijete moje."
Svaku večer zvijezde trepere bez obzira vidimo li ih ili ne.
To nas Bog pokriva ogrtačem mirnog i okrepljujućeg sna.
Prolaze dani. Pomalo se naviknemo na Božje darove i postajemo svjesni svojih mogućnosti.
Zaboravljamo da smo sve što imamo primili od Boga. Počinjemo borbu za svoj ego i svoje ciljeve.
Uz mnogo truda postižemo svoje ciljeve. Postajemo uspješni u društvu ali ambicijama nikad kraja...
Tako lako nam se dogodi pa precijenimo svoje mogućnosti.
Ali mi smo snažni i možemo učiniti sve što želimo. Mi smo slobodni i porušit ćemo sve zapreke koje su pred nama.
I dokle tako.....nitko od nas ne zna.
A Bog?.... On je naša tradicija - nećemo ga potpuno zaboraviti.
"Što se to događa? Zašto mi oduzimaju život? O Bože, gdje si?" Patnja je neizbježna.
Doći će prije ili poslije... Bilo kao bolest, poteškoće u obitelji, zajednici ili društvu.
Tek u boli čovjek počinje svoje čišćenje.
Otvara mu se dimenzija duha i njegovog dubokog, potpunog ispunjenja u Bogu.
Kada čovjek jednom shvati da je patnja poput vrata u njegovu nutrinu, počinje čitati znakove koje mu Bog daje.
"Na mene si ruku svoju stavio." Ps 139
"Odlučio si, Bože, otvoriti oči duše kojima još nisam progledao."
"O Bože, zar nije bilo dovoljno, zašto vatra? Što će od mene ostati?"
"Ne boj se, dijete moje. Tvoj život ima smisla. Kroz vatru, podarit ćeš ljudima oko sebe toplinu - ljubav. Jer iz ljubavi si stvoren i po njoj ti je dan život.
Konačno, i vrata u vječnost jesu LJUBAV."
Svi smo pepeo i prah, ali Bog nije tu učinio kraj. Jednom ti je dao neumrlu dušu i pozvat će te šapatom: "Volim te, dijete moje. Dođi u moj dom."
autor nepoznat