Slijedeći stope sv. Franje u Umbriji vjeroučitelji su se četvrti dan hodočašća uputili u Carcere tzv. Franjinu pustinju. Do tog mjesta smještenog na brdašcu iznad Asiza potrebno je oko 90 minuta hoda.
Stoga su neki, radi uzbrdice uzeli lokalni prijevoz, dok su drugi išli pješice, meditirajući i moleći putem do vrha. Kroz susret sa „sestricom prirodom“ vjeroučitelji su uživali u mirisima i zvukovima, da bi na koncu na vrhu ugledali kamena zdanja, kapelicu Marije Magdalene i blagovalište samostana u Cercu.
Provlačeći se uskim prolazima, sve užim i nižim vratima vjeroučitelji su mogli uočiti još jednu stranu franjevačkog puta u skromnost koja ih otvara prema duhovnom i božanskom. Posebno je dojmljiva skulptura sv. Franje Asiškog koji ležeći na zemlji i kontemplira izuven. Taj prikaz duha koji se uzdiže u kontemplaciju vrlo je dojmljiv kao i jedna sandala koju je nekoliko vjeroučitelja pokušalo obuti, ne bi li bar simbolično osjetili što znači biti u sandalama sv. Franje. U Cerco su dolazili sv. Jakov Markijski u 15. stoljeću, inače vikar Bosne srebrene. Drugi zanimljivi posjetitelj Franjine pustinje bio je sv. Bernardin Sijenski čiji se križ čuva u Cercu. On je autor Kristova monograma IHS i pokretač intenzivnijeg spominjanja Imena Isusova.
Nakon boravka u Franjinoj pustinji Cerca, vjeroučitelji su se spustili u crkvu gdje je pokopano tijelo blaženog Carla Acutisa, koja se zove i Crkva Franjina ogoljevanja ili svlačenja. Prije sv. mise vjeroučitelji su se pomolili na grobu blaženika, upalili mnoštvo svijeća za svoje vjeroučenike i članove obitelji te se pripremili za slavlje euharistije. U svojoj propovijedi fra Domagoj je istaknuo kako euharistijski živi onaj čovjek koji svoj život živi kao dar. Podsjetio je da se ispred Crkve nalazi mjesto gdje je sv. Franjo skinuo zemaljsku odjeću kako bi mogao bolje živjeti nebeski život. U tome mu je pomogao i lokalni biskup, koji ga je baš poput duhovnog oca zaštitio i ogrnuo svojim plaštem. Nakon svete mise vjeroučitelji su izrazili želju da još jednom posjete baziliku Gospe od Anđela i pomole se u njoj.
Nakon kratkog zadržavanja, uz čitanje Franjinih opomena, vjeroučitelji su se uputili u hotel na večeru. Bio je to četvrti, duhovno ispunjen dan, u kojem su vjeroučitelji u hodu prema i kroz Franjinu pustinju i sami osjetili dašak pustinje od svakodnevice i duhovno se nahranivši.
Katehetski ured SMN