SV. ANASTAZIJE (STAŠ) živio je u doba sv. Dujma, solinskog biskupa. O njemu nema mnogo povijesnih podataka. Sigurno se zna da potječe iz Akvileje (blizu Venecije) i da je doselio u Salonu zbog pomaganja salonitanskoj Crkvi koja je podnosila teški vjerski progon. Po zanimanju je bio bojadisar tkanina, ali se u Saloni posvetio propovijedanju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. Vjerojatno se je u njegovoj kući, koja se nalazila uz gradske bedeme, nalazio prvi oratorij u Saloni gdje su se tajno sastajali salonitanski kršćani prije 300-te godine, tj. u vrijeme biskupa Dujma. Čini se da je to bio povod njegovu uhićenju i njegovoj mučeničkoj smrti pod upravom gradskog prefekta Marka Aurelija Julija. Tradicija složno prenosi događaj smrti sv. Staša da je, naime, utopljen u moru ili u rijeci Jadru s vezanim mlinskim kamenom o vratu. To je bilo 304. godine, tj. iste godine kada je bio mučen i pogubljen i biskup Dujam. Pobožna matrona Asklepija dala je izvaditi njegovo tijelo iz mora i pokopati ga u svojoj grobnici. Kasnije je njemu u čast podignuta velika bazilika u Saloni na Marusincu.
Nakon što su Avari srušili stari grad Salonu (614.), koja je bila središte metropolije, sredinom sedmog stoljeća (641.) prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin, uklonivši iz Dioklecijanova mauzoleja kipove poganskih bogova i Dioklecijanov sarkofag, dao je prenijeti iz porušenih salonitanskih bazilika kosti mučenika sv. Staša zajedno s kostima sv. Dujma. Time je poganski carski mauzolej pretvorio u katoličku katedralu. Uz prvog zaštitnika grada Splita i splitske nadbiskupije sv. Staš je proglašen drugim splitskim zaštitnikom.
Oltar s moćima sv. Staša nalazi se u splitskoj katedrali između velikog oltara i današnjeg oltara sv. Dujma. Taj je oltar izradio 1448. godine naš glasoviti Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Time je taj veliki umjetnik ostavio u splitskoj katedrali jedno svoje veliko djelo. U riznici splitske katedrale nalazi se i bista sv. Staša koju je 1704. godine preradio majstor Trevisani u baroknom stilu.
Uz sv. Dujma štovanje sv. Staša ostalo je najraširenije od svih solinskih mučenika iz vremena Dioklecijana. Split je imao posebnu crkvu sv. Staša na sjeverozapadnom rubu Velog Varoša. Mjesto Staševica (blizu Ploča) vrlo vjerojatno čuva spomen nekadašnjeg naslovnika crkve. Na otočiću ispred Poreča bio je benediktinski samostan sv. Staša. Osim toga u Splitu i izvan Splita ima nekoliko umjetnina s likom sv. Staša. Jedna nova župna crkva, u župi sv. Kaja u Solinu, upravo u samoj blizini starokršćanske Salone, izgrađena je i posvećena sv. Anastaziju (Stašu).
Ime «Anastazije» u hrvatskom prijevodu znači oživjeli, uskrsnuli. Na svoj način štovanje sv. Staša su još više oživjeli vjeroučitelji i vjeroučiteljice laici iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Oni su 1995. godine, kada je započelo desetogodišnje slavlje 1700-te obljetnice početka grada Splita u Dioklecijanovoj palači, službeno proglasili sv. Staša svojim glavnim zaštitnikom. I to ne bez razloga! On sam je bio laik (obrtnik), ali i navjestitelj i svjedok evanđelja (vjeroučitelj), što je posvjedočio i svojom mučeničkom smrću za Isusa Krista. Blagdan sv. Staša slavi se 26. kolovoza.