Naš zaštitnik: Sv. Anastazije - Staš

sv Stas solinskiSV. ANASTAZIJE (STAŠ) živio je u doba sv. Dujma, solinskog biskupa. O njemu nema mnogo povijesnih podataka. Sigurno se zna da potječe iz Akvileje (blizu Venecije) i da je doselio u Salonu zbog pomaganja salonitanskoj Crkvi koja je podnosila teški vjerski progon. Po zanimanju je bio bojadisar tkanina, ali se u Saloni posvetio propovijedanju kršćanstva zajedno s biskupom Dujmom. Vjerojatno se je u njegovoj kući, koja se nalazila uz gradske bedeme, nalazio prvi oratorij u Saloni gdje su se tajno sastajali salonitanski kršćani prije 300-te godine, tj. u vrijeme biskupa Dujma. Čini se da je to bio povod njegovu uhićenju i njegovoj mučeničkoj smrti pod upravom gradskog prefekta Marka Aurelija Julija. Tradicija složno prenosi događaj smrti sv. Staša da je, naime, utopljen u moru ili u rijeci Jadru s vezanim mlinskim kamenom o vratu. To je bilo 304. godine, tj. iste godine kada je bio mučen i pogubljen i biskup Dujam. Pobožna matrona Asklepija dala je izvaditi njegovo tijelo iz mora i pokopati ga u svojoj grobnici. Kasnije je njemu u čast podignuta velika bazilika u Saloni na Marusincu.

Nakon što su Avari srušili stari grad Salonu (614.), koja je bila središte metropolije, sredinom sedmog stoljeća (641.) prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin, uklonivši iz Dioklecijanova mauzoleja kipove poganskih bogova i Dioklecijanov sarkofag, dao je prenijeti iz porušenih salonitanskih bazilika kosti mučenika sv. Staša zajedno s kostima sv. Dujma. Time je poganski carski mauzolej pretvorio u katoličku katedralu. Uz prvog zaštitnika grada Splita i splitske nadbiskupije sv. Staš je proglašen drugim splitskim zaštitnikom.

sveti anastazije oltarOltar s moćima sv. Staša nalazi se u splitskoj katedrali između velikog oltara i današnjeg oltara sv. Dujma. Taj je oltar izradio 1448. godine naš glasoviti Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Time je taj veliki umjetnik ostavio u splitskoj katedrali jedno svoje veliko djelo. U riznici splitske katedrale nalazi se i bista sv. Staša koju je 1704. godine preradio majstor Trevisani u baroknom stilu.

Uz sv. Dujma štovanje sv. Staša ostalo je najraširenije od svih solinskih mučenika iz vremena Dioklecijana. Split je imao posebnu crkvu sv. Staša na sjeverozapadnom rubu Velog Varoša. Mjesto Staševica (blizu Ploča) vrlo vjerojatno čuva spomen nekadašnjeg naslovnika crkve. Na otočiću ispred Poreča bio je benediktinski samostan sv. Staša. Osim toga u Splitu i izvan Splita ima nekoliko umjetnina s likom sv. Staša. Jedna nova župna crkva, u župi sv. Kaja u Solinu, upravo u samoj blizini starokršćanske Salone, izgrađena je i posvećena sv. Anastaziju (Stašu).

Ime «Anastazije» u hrvatskom prijevodu znači oživjeli, uskrsnuli. Na svoj način štovanje sv. Staša su još više oživjeli vjeroučitelji i vjeroučiteljice laici iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Oni su 1995. godine, kada je započelo desetogodišnje slavlje 1700-te obljetnice početka grada Splita u Dioklecijanovoj palači, službeno proglasili sv. Staša svojim glavnim zaštitnikom. I to ne bez razloga! On sam je bio laik (obrtnik), ali i navjestitelj i svjedok evanđelja (vjeroučitelj), što je posvjedočio i svojom mučeničkom smrću za Isusa Krista. Blagdan sv. Staša slavi se 26. kolovoza.

Zanimljivosti

U Egiptu su mačke bile smatrane svetim životinjama, a kazna za njihovo ubojstvo bila je smrt. Ako bi u nekoj kući mačka uginula prirodnom smrću, svi članovi obitelji morali su ući u punu korotu, kao da je umro neki njihov bliski rođak.

Humor

davidova_zvijezda_vjeronaukU staroj sinagogi, a može biti da je bilo i u crkvi, polovica okupljenih ustade za vrijeme molitve, a druga polovica ostade sjediti. Zbog toga je nastala takva svađa, da se rabin odlučio posavjetovati sa starcem od 98 godina, koji je bio jedan od osnivača sinagoge. Poveo je starcu predstavnike sukobljenih strana. Onaj koji je stajao za vrijeme molitve upita:”Je li običaj stajati tijekom molitve?” Starac odgovori: “Ne, to nije naš običaj.” Onaj čiji su pristaše sjedili reče: “Je li običaj sjediti za vrijeme molitve?” Starac će: “Ne, to nije naš običaj.” Na to se javi rabin: “Molimo Vas, pomozite! Nastao je pravi sukob, svi viču jedni na druge da ustanu ili sjednu…” “E TO JE NAŠ OBIČAJ!” – reče starac.

Poslovice

Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)