Rezultati pretraživanja

Jedan je seljak predvečer sjeo na prag svoga doma i uživao u svježem povjetarcu. Pored njegove kuće zavojiti je put vodio u grad.

Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.

Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.

Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.

"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.

"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".

"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".

"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.

Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.

Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.

Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.

narodna priča

Jednom davno živio je jedan kralj koji je imao ogroman, ali zaista čudan dvorac.

Iznutra je bio prekriven ogledalima - po zidovima, podovima, stropovima, posvuda na tisuće ogledala.

Na slijedećem je planetu živio neki pijanac.

Ovaj je posjet bio vrlo kratak, no maloga je princa vrlo rastužio:

- Što radiš? - rekao je pijancu kojeg je našao kako u tišini promatra hrpu praznih i hrpu punih boca.

- Pijem - odgovorio je pijanac.

- A zašto piješ? - pitao ga je mali princ.

- Kako bih zaboravio - odgovorio je pijanac.

- Što zaboravio? - htio je doznati mali princ, koji ga je već bio počeo žaliti.

- Kako bih zaboravio da se sramim, priznao je pijanac pognute glave.

- A čega se sramiš? - upita mali princ želeći mu pomoći.

- Sramim se jer pijem! - odgovorio je pijanac i sasvim zašutio.

Mali je princ, zbunjen otišao.

«Odrasli su uistinu vrlo čudni», govorio je samome sebi putem.

(Antoine de Saint-Exupery)

U jednom gradiću na istoku Europe živio je učeni rabi Naftali. U tom mjestu običavali su bogati žitelji, čije su kuće bile na osami, najmiti ljude koji su noću bdjeli nad njihovim posjedom.

Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime.

Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i razumije glazbu.

Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.

Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.

Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

U dnevoj Kini, kažu, neki seljak uzgajao je rižu na polju iznad kanjona. Svakog je dana više puta silazio u kanjon po vodu da bi natopio svoje polje.

Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojega se vjerovalo da ga nitko ne može uvrijediti. Neki zapadnjak, provokator, čuvši za njega odlučio ga je izazvati. Po dolasku u njegov hram, počeo je čovjeka vrijeđati i ponižavati na razne načine.

Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež Zavisti, pila Gnjeva, kliješta Pohlepe, otrovne strijele Pohote i Požude. Bilo je tu alata Straha, Gordosti i Mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena.

Odvojen od svih ostalih alata nalazio se mali i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST.

A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno.

Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.

- Cijenim ga više od svega – odgovorio je đavao. – Jer je to jedini instrument u mom

arsenalu, na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.

U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao.