Zaboravljeni križ - Prosenjak Novo!
0 preuzimanja
U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao. I djed je bio zle volje. Stalno je pio i ubrzo umro kao da je slutio sramotu koja se nadvila nad cijelu obitelj. Na kraju su zbog dugova morali prodati i kuću. Majka je trpala posljednje stvari u veliku kutiju, a baka ju je gledala šutke, oslonjena o dovratak. Izvana se čuo zvuk automobilske sirene, znak da je tata postao nervozan. - Idem, no, idem! - mama je promrmljala sebi u bradu. Zatim je podigla glavu i odlučno rekla: - Neću se osvrnuti! - i odmah se potom osvrnula. Bio je to posljednji pogled na izgubljeni dom. Dvije su žene imale oči pune suza. Baka je još jednom duboko uzdahnula. Teška se koraka odvojila od kuhinje u kojoj je provela gotovo cijeli svoj život. Mališan odjednom spazi križ koji je nezapažen ostao visjeti na zidu pa poviče: - Bako, zaboravili smo na Bogeka! - Jesmo, dijete - odgovori tužno starica. - Da nismo zaboravili na Bogeka, sad se ne bismo morali seliti!
Božidar Prosenjak
| Pregleda: | 1659 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Nikada nisam prisluškivao tuđi razgovor.
Ali, jedne večeri, kasno, prolazeći našim dvorištem, ulovio sam se da baš to činim. Moja je žena razgovarala s najmlađim sinom, a on je sjedio na kuhinjskom podu.
Gradoblak je bio najmoderniji grad na svijetu. Bio je tako napredan da u njemu nije trebalo ništa više pronalaziti. Na ulicama se moglo vidjeti jedino robote. Nije bilo ni liječnika, ni učitelja, ni policajaca, ni električara...