Kome pripada ta uvreda? Novo!
0 preuzimanja
što uvrede čine mozgu i srcu
Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojega se vjerovalo da ga nitko ne može uvrijediti. Neki zapadnjak, provokator, čuvši za njega odlučio ga je izazvati. Po dolasku u njegov hram, počeo je čovjeka vrijeđati i ponižavati na razne načine.
Učitelj je međutim ostao u potpunosti pribran, ničim nije pokazao da ga došljakovo ponašanje uznemirava. Ovaj drugi nije mogao vjerovati vlastitim očima i ušima. Kad mu je ponestalo psovki i uvreda upita učitelja: „Razumijem ja te vaše duhovne stvari i kao, nije vas briga što drugi ljudi misle, ali, ja sam te ponizio i uvrijedio, trebaš se naučiti boriti za sebe.” Učitelj je progovorio po prvi put: „Sinko, mogu li ti postaviti samo 2 pitanja?“ „Naravno“, reče čovjek. Tada učitelj reče: „Ako ti meni doneseš poklon, a ja ga ne prihvatim, kome poklon pripada?” Čovjek reče: „Pa, ako ne prihvatiš poklon, onda i dalje pripada meni.” Učitelj potom nastavi: „A sada, sine moj, ako ti meni pružaš samo uvredu, a ja je ne prihvatim, kome ona i dalje pripada?”
autor nepoznat
| Pregleda: | 1544 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice.
Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.