Dar slušanja Novo!
0 preuzimanja
Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i razumije glazbu. Dok bi prvi svirao ili pjevao o planini, drugi je govorio: „Baš je krasna planina, kao da je ovdje pred nama.“ Kad je prvi svirao i oponašao žubor potoka, drugi bi to popratio riječima: „Čujem vodu kako protječe među kamenjem.“ Jednoga dana oboli onaj koji je volio i znao slušati glazbu, a drugi nakon toga pokida žice na harfi i baci instrument u zapećak.
Zdravo i lijepo živimo ako nas netko zna slušati. I obrnuto. To je veliki dar koji možemo jedan drugome tako lako uzvratiti. Potrebno je samo znati otvoriti svoje uho bližnjemu. Tada se mogu riješiti mnoge teškoće.
Prati i shvati,
shvati i oprosti,
oprosti i pomozi,
pomozi i utješi,
utješi i podrži,
podrži i ojačaj,
ojačaj i oživi,
oživi i služi,
služi i oprosti,
oprosti i ljubi,
ljubi i daj,
daj i zaboravi.“
Jedna je dvanaestogodišnja djevojčica napisala: Ja uvečer, kada legnem, okrenem se prema zidu i sama sebi glasno govorim da bih sebe slušala.“ Nemojmo da nam se to dogodi.
prema Ljudevit Anton Maračić „Priče o pahuljici“
| Pregleda: | 2015 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ne kasni na brod! Sjeti se da smo svi na istom brodu! Planiraj unaprijed! Nije kišilo kad je Noa gradio arku! Budi u formi, kad budeš imao 600 godina netko bi od tebe mogao zatražiti da napraviš nešto zaista veliko! Ne slušaj kritičare, nastavi s poslom koji treba učiniti! Gradi svoju budućnost na visokim temeljima! Sigurnije je putovati u paru! Brzina nije uvijek prednost. Puževi i gepardi bili su na istom brodu. Kad si pod stresom, plutaj malo! Sjeti se arku su gradili amateri a Titanik profesionalci! Oluja ti ne može ništa kad si s Bogom, na kraju te uvijek čeka duga.
U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka. Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala. Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom. Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.'' Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.
(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)