Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe, i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama. Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti. Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracijski logor gdje je, na svoje iznenađenje, našao druge lavove koji su tamo bili godinama, neki od njih cijeli život, jer su se tamo i okotili.
Da ne bi pobjegli, odlučio ih je vezati zajedno istim konopcem.
Nakon nekog vremena magarci su postali gladni.
Onda je jedan krenuo prema sjenu kako bi se najeo.
Ali konopac je bio prekratak!
Vukli su svaki na svoju stranu, i nijedan od njih dvojice
nije uspio dohvatiti ni mrvicu sijena.
Poslije puno pokušaja, odlučiše razgovarati o svom problemu.
Razgovor je duuuugo trajao: ipak su to bili magarci, tvrdoglavi
Konačno odlučiše:
Oba, zajedno, pojest će prvu hrpu sijena a poslije, opet zajedno drugu.
Odluku su proveli u djelo i do sita se najeli, uprkos konopcu kojim su bili vezani.
POUKA PRIČE
Čak i magarci kad ozbiljno porazgovaraju uspiju riješiti svoje probleme!
autor nepoznat
Zanimljivosti
Najveća vjerska građevina na svijetu je hram bogu Višnu u Angkoru.
Humor
Na satu Tehničke kulture učitelji ispituje djecu kako rade motori. Mali Ivica pristojno podigne ruku i pita: mogu li ja objasniti svojim riječima? – Naravno – odgovori učitelj. Brum, brum, brum, brum…
Poslovice
Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi.
(Arapska)