Rezultati pretraživanja

Mudraci otvaraju svoje blago i donose Djetetu zlato, tamjan i smirnu. Oduvijek se ova tri dara tumačilo uvijek iznova. Irenej Lyonski vidi u 2. stoljeću u zlatu izraženo kraljevsko dostojanstvo Djeteta, u tamjanu njegovo božanstvo a u smirni njegovu smrt na križu. Za Karla Rahnera zlato upućuje na našu ljubav, tamjan na našu čežnju, a smirna na naše boli. On dakle u darovima ne vidi slike tajne božanskoga Djeteta, nego znakove našega predanja, naših ljudskih stavova primjerenih očovječenu Bogu. Legenda aurea poznaje i druga tumačenja. Kraljevi prinose zlato zbog Marijina siromaštva, »tamjan zbog kužna mirisa staje, smirnu da okrijepi Djetetove udove i otjera zle crve«. Ili, pak, zlato znači božanstvo, tamjan pobožnu dušu, a smirna čisto tijelo, budući da čisti od svake nečistoće. Očito su stari uživali stavljajući u ove darove svu svoju maštovitost. Zlato je uvijek privlačilo ljude. Stari govore o zlatnu sjaju bogova. Za Klementa Aleksandrijskoga je Kristova mudrost kao kraljevsko zlato neprolaznoga Logosa. Zlato se u vatri čisti. U njega se ništa ne miješa. Zlato se oduvijek primjenjuje u kultu. Zlato pripada bogovima. Zlato ne pokazuje samo božansku narav Djeteta u jaslama, nego upućuje i na sjaj zlata naše duše. Mi smo ne samo ljudi ove Zemlje, nego i ljudi neba. Naša duša odražava zlatan sjaj Boga. Na našemu licu sjaji Božja slava. U svojoj duši imamo udjela na Božjemu sjaju. Tamjan se u mnogim kulturama primjenjuje kao ugodno mirisno sredstvo. Tamjan koji se uzdiže k nebu slika je naših molitava koje se uzdižu k Bogu, slika naše čežnje koja nadilazi ono svakodnevno. Naša se čežnja diže k nebu kao tamjan. Ona se ne da pričvrstiti ovdje na Zemlji. Ona ima lakoću tamjana. Prodire i kroz sva zatvorena vrata. Otvara nam srce i daje da postane prostrano. Tamjan lijepo miriše. Ispunja naš život tajanstvenim mirisom, božanskim okusom. Kad sam bio na gori Atosu, očarao me poseban miris tamošnjega tamjana. Crkve udišu ovaj miris. Tu odmah nastaje osjećaj tajne, udomljenosti, zaštićenosti, čežnje i ljubavi. Tamjan se davno podigao, ali ostavlja u čitavoj prostoriji jedinstven miris. Svjesno ga udišem i osjećam se taknut božanskim okusom. Određeni mirisi odmah mi u svijest ponovno dozivaju snažne osjećaje iz prošlosti. Miris sijena sjeća me na godišnji odmor. Tu je iskustvo godišnjega odmora ne samo u glavi, nego u čitavu tijelu. Tako je i s tamjanom. Tu formalno mirišem tajanstvenu nazočnost Božju, tu ju opažam čitavim svojim tijelom. Smirna je za stare rajska biljka. Upućuje na rajsku blaženost za kojom svi čeznemo. Smirna je ujedno i ljekovito sredstvo, lijek za naše rane. U daru smirne mi pred Boga stavljamo naše rane. Donosimo ono najdragocjenije što imamo, mnoge rane naše životne povijesti. Naše rane su se otvorile. Prisilile su nas da se ogradimo od vanjskoga bogatstva. Ono najvrjednije što imamo jest srce koje može ljubiti. Rane su nas dovele u dodir s našim srcem. Naše slomljeno i ranjeno srce prinosimo božanskomu Djetetu, vjerujući da će ono ozdraviti i preobraziti ove rane. Kad pred božansko Dijete stavimo svoju ranjenu i povrijeđenu životnu povijest, možemo naslutiti: Sve je dobro. Više se nećemo svađati s našim ranama. Mi ćemo sebe s tim našim ranama predati u ljubav koja nam je zasjala u božanskomu Djetetu. Tada smo u raju, unatoč svim nutarnjim i vanjskim nevoljama. Potraži darove koji odgovaraju tebi i tvojoj trenutačnoj situaciji i donesi ih božanskomu Djetetu. I dopusti da te vodi slika koja najviše tebi odgovara. Ona te hoće povesti k Djetetu. Slika ti omogućuje da se pokloniš pred onim kod koga možeš biti kod kuće, a sebe zaboraviš, postaneš slobodan od vrtnje oko sebe. Kad zaboraviš sebe, bit ćeš sasvim i potpuno ti, istinski slobodan.

Anselm Grün

Mladić i djevojka jure na motoru... DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..." MLADIĆ: "Ne, baš nam je dobro."

U plemenu Masai žive po mnogo čemu zanimljivi stočari i lovci. Dođe li svećenik k njima, podigne šator nekoliko kilometara dalje i prvom čovjeku koji naiđe dade busen svježe trave - znak života za stočare u tom polupustom kraju.

prema: profesor Ivan Zelić objektivno.hr

Jedan otac je ispričao kako je njegova najmlađa kći tražila da joj on svaku večer pročita bajku prije spavanja.

Svaki bi čovjek morao naučiti jedan zanat - rekla je moja prabaka i ispričala mi priču. Kasnije sam saznala da je priča perzijska. Kraljev sin zaljubio se u skromnu pastiricu.

Najstarija štampana božićna čestitka, koja je ušla u "masovnu" proizvodnju proizvedena je 1843. godine u Engleskoj. Čestitka tiskana u tisuću primjeraka izazvala je i malu buku oko činjenice da se na njoj vidi kako dijete pije vino iz čaše. Engleski slikar John Calcott Horsley (1808.-1882.) izradio je tu čestitku za svog prijatelja Henry Colea.

Cole je želio karticu koja bi bila spremna za slanje jer nije imao vremena za pisanje desetaka čestitki rodbini i znancima.Kartica potječe iz vremena kada tiskanje u boji još nije bilo razvijeno, pa je ručno bojana. Podijeljena je na tri dijela. U centralnom dijelu vidimo obitelj koja pije vino i slavi, a sa strane vidimo prizore milostinje - davanja hrane i odjeće siromašnima. Tekst na čestitci je "A Merry Christmas and a Happy New Year to You" ili na hrvatskom jeziku "Čestit Božić i sretna Nova godina".

Cole, inače pisac božićnih knjiga, štampao je previše čestitki za svoje potrebe, pa je suvišne prodao.

Komercijalno štampanje i prodavanje čestitki krenulo je tek od 1860-ih godina kada je nova tehnika štampanja u boji snizila troškove. Od tada se slanje štampanih čestitki proširilo Engleskom, a zatim i ostatkom svijeta.

M. H. izvor: http:povijest.net

Na Institutu za ugrožene vrste u Južnoj Karolini u SAD-u, za vrijeme uragana Hannah koji je danima bjesnio u rujnu 2008., dva bijela tigrića ostala su bez majke.

Trgovac je htio na brzinu školovati sina. Gledao je školski program i zaključio kako je preopširan.

Grof Nikola Monte Mellini napisao je godine 1709. nekoliko stihova i rečenica s lijepim željama za Božić te poslao svojim prijateljima i rodbini, stoga se smatra izumiteljem božićnih čestitki. Iako je zamisao bila lijepo prihvaćena slanje čestitki za Božić proširilo se tek u 19. stoljeću kada su dvije tiskare u Milanu počele prodavati razglednice s prigodnim crtežima.

Jedan učenik upita svoga vjeroučitelja: “Vjeroučitelju, prosurfao sam na računalu cijelu Bibliju pet puta. Je li to dovoljno?”

Gotovo je uvijek izgledao zabrinuto. Brinuo je o svemu: o djeci, poslu, ženi, zdravlju...

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." (Evanđelje po Mateju)

Diogen je uvijek hodao u dronjcima. Najčešće je spavao po trijemovima i predvorjima tuđih kuća. Jednog jutra ga je u predvorju neke kuće gdje je prespavao posjetio jedan ugledni trgovac iz Atene.

Prvi zidar: Po cijele dane slažem cigle jednu na drugu. Dolazim ujutro na posao i slažem cigle sve do odmora za ručak.