Zanat - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
Svaki bi čovjek morao naučiti jedan zanat - rekla je moja prabaka i ispričala mi priču. Kasnije sam saznala da je priča perzijska. Kraljev sin zaljubio se u skromnu pastiricu. Kralj ni čuti: Što ćeš s pastiricom? Međutim, vidi da sin voli duboko i iskreno te pošalje glasnika k djevojci. Djevojka se zamisli i upita: Koji on zanat poznaje? Poslanik se nasmije i reče: Kraljevom sinu to nije potrebno. No, djevojka nije odustajala: Neka najprije nauči jedan zanat! I kraljev sin prihvati uvjet. Naučit ću plesti slamnate prostirače, različitih uzoraka i boja, s bogatim ukrasima. I bi tako. I tako se vjenčaju kraljev sin i pastirica. Jednom je kraljev sin na putovanju upao u ruke razbojnika. Računajući na najgore prozbori: Znam plesti skupocjene prostirače koji će vam donijeti mnogo novca. Razbojnici mu povjeruju i donesu slamu. Za tri je dana spleo 3 prekrasna prostirača. Odnesite ih u kraljevu palaču. Kralj zna cijeniti lijepo i dat će vam za svaki prostirač 100 zlatnika. Odnijeli su prostirače u palaču. Kralj je prepoznao rad svoga sina, a žena je odgonetnula u utkanim ukrasima mjesto gdje je zatočen. Malo potom kraljev sin se sretno vratio kući. Kad je ugledao ženu, zahvalno je kleknuo pred nju i rekao: Samo tebi imam zahvaliti što sam ostao na životu!
Perzijska priča
| Pregleda: | 1818 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Na svijetu postoji otprilike 2 milijarde djece (osoba ispod 18 godina).
Ipak, ako Djed Božićnjak ne posjećuje Muslimane, hinduse, Židove i budiste, količina posla na Božić se smanjuje na 15%, odnosno 378 milijuna djece (prema uredu za populacijske statistike). Prema prosjeku od 3,5 djece po kućanstvu, Djed Božićnjak mora posjetiti 108 milijuna domova, ako pretpostavimo da u svakom danom kućanstvu postoji barem jedno dobro dijete.
Djed na Božić ima na raspolaganju dan koji traje oko 31 sat, zahvaljujući različitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji te ako pretpostavimo da putuje s istoka na zapad (to se čini logičnim) dobivamo rezultat da posjeti 967,7 kuća u sekundi. Prema tome, za svaki dobar kršćanski dom s dobrim djetetom, Djed Božićnjak ima oko tisućinku (1/1000) sekunde da zaustavi saonice, iskoči, uzme darove, uskoči u dimnjak, napuni čarape, nađe bor, ostavi ostatak darova pod borom, popne se natrag kroz dimnjak, uskoči u saonice i dođe do druge kuće.
Pretpostavljajući da je svih 108 milijuna zaustavljanja jednako raspoređeno po Zemlji (samo u svrhe našeg proračuna), govorimo o otprilike 1,24 km razmaka od jedne do druge kuće; iz čega proizlazi ukupan put od 120,8 milijuna km, ne uključujući Božićnjakove odlaske na WC ili stanke za jelo/piće. Iz navedenog proizlazi da je brzina Božićnjakovih saonica oko 1080 km/s (3200 puta veća od brzine zvuka). Za usporedbu, najbrže ikad stvoreno vozilo, svemirska sonda Odisej, ide "svega" 45 km/s (162000 km/h), a normalan jelen najviše 24 km/h odnosno 0,0066 km/s.
Teret saonica je također jedna vrlo zanimljiva stvar. Pretpostavimo da svako dijete ne dobije ništa više nego jednu kutiju Lego kockica srednje veličine (860 grama). Tada je ukupna težina tereta na Božićnjakovim saonicama nešto veća od 500000 tona. Na tlu normalan jelen ne može vući više od oko 138 kg. Ako uzmemo da Božićnjakov leteći jelen može vući 10 puta više, Djed Božićnjak bi trebao oko 360000 letećih jelena da povuku saonice. Masa tolikog broja jelena povećava sveukupnu masu saonica za oko 54000 tona, odnosno za 7 puta mase "Kraljice Elizabete" (broda, ne vladarice).
Oko 600000 tona, putujući brzinom od 1080 km/s, stvara nezamisliv otpor zraka - takav otpor kakav bi zagrijao jelene toliko jako koliko se zagrije svemirski brod koji ponovo ulazi u Zemljinu atmosferu. Prednji par jelena bi sagorio s oko 14,3 kvintilijarde đula.
Ukratko, taj bi se par, čim bi krenuo, pretvorio u nimalo lijep prizor živih baklji izlažući vatri jelene iza njih te dovodeći do lančane reakcije u kojoj bi svih 360000 jelena izgorjelo za oko 4,26 tisućina sekunde, odnosno točno na vrijeme da Djed Božićnjak dođe do pete kuće na svom putu.
Djed Božićnjak bi, kao rezultat akceleracije s 0 km/s na 1080 km/s u tisućinki sekunde, bio izložen akceleracijskoj sili 17,5 tisuća puta maloga g (gravitacija), tj. 175000 m/s2. Djed Božićnjak mase 115 kg (što je vrlo malo za Djeda Božićnjaka) bio bi prikovan za zadnji dio svojih saonica s 1984906,9 N (newtona) sile, i to bi mu trenutačno smrvilo kosti i organe pretvarajući ga u kašastu ljubičasto-crvenkastu tekućinu.
Iz ovog se, relativno trivijalnog, dokaza jasno vidi da Djed Božićnjak ne postoji!
(jednom davno pronađeno negdje na internetu)
Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.