Najstarija božićna čestitka Novo!

0 preuzimanja

Najstarija štampana božićna čestitka, koja je ušla u "masovnu" proizvodnju proizvedena je 1843. godine u Engleskoj. Čestitka tiskana u tisuću primjeraka izazvala je i malu buku oko činjenice da se na njoj vidi kako dijete pije vino iz čaše. Engleski slikar John Calcott Horsley (1808.-1882.) izradio je tu čestitku za svog prijatelja Henry Colea.

[caption id="attachment_26927" align="aligncenter" width="475"] Prvu serijsku čestitku nacrtao je John Calcott Horsley[/caption]

Cole je želio karticu koja bi bila spremna za slanje jer nije imao vremena za pisanje desetaka čestitki rodbini i znancima.Kartica potječe iz vremena kada tiskanje u boji još nije bilo razvijeno, pa je ručno bojana. Podijeljena je na tri dijela. U centralnom dijelu vidimo obitelj koja pije vino i slavi, a sa strane vidimo prizore milostinje - davanja hrane i odjeće siromašnima. Tekst na čestitci je "A Merry Christmas and a Happy New Year to You" ili na hrvatskom jeziku "Čestit Božić i sretna Nova godina".

Cole, inače pisac božićnih knjiga, štampao je previše čestitki za svoje potrebe, pa je suvišne prodao.

Komercijalno štampanje i prodavanje čestitki krenulo je tek od 1860-ih godina kada je nova tehnika štampanja u boji snizila troškove. Od tada se slanje štampanih čestitki proširilo Engleskom, a zatim i ostatkom svijeta.

M. H. izvor: http:povijest.net

Pregleda: 2678 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Uspjeh ili promašaj
Uspjeh ili promašaj

edison-zaruljaUspjeh ili promašaj?

Thomas Edison je isprobao 2000 različitih elemenata kako bi saznao koji najbolje odgovara za žarnu nit u žarulji. Kada niti jedan od isprobanih nije ispunio očekivanja njegov pomoćnik se požalio: "Sav naš trud je bio uzaludan. Nismo ništa otkrili."

Edison je vrlo samouvjereno odgovorio: "Oh, prešli smo dugi put i naučili puno toga. Sada znamo da postoji 2000 elemenata koje ne možemo koristiti za izradu žarulje."

tekst preuzet sa: hr.facebook.com

Kako su nastale pustinje - marokanska legenda
Kako su nastale pustinje - marokanska legenda

Kako su nastale pustinje

U vrijeme prije ovog vremena zemlja je bila zelena. Posvuda je teklo na tisuće potočića, a oko njih raslo mnogo stabala. Zajedno su rasle smokve, naranče, datulje, limuni. Lav se na livadi igrao s janjetom, a plemena su živjela u miru, jer još ne bijahu upoznala zlo. Na početku vremena Bog je ljudima rekao: »Ovaj rascvjetali vrt pripada vama. Uživajte u njegovim plodovima. Ali pazite! Za svako vaše zlodjelo ja ću na zemlju baciti zrno pijeska, a pijeska bi moglo biti toliko da prekrije sve zelenilo, drveće i potoke.«

[caption id="attachment_20633" align="aligncenter" width="504"] karavana u pustinji[/caption]

Ljudi su dugo poštivali Božju zapovijed, sve dok se jednoga dana nisu dvojica beduina posvađala oko neke deve. Kad je pala prva ružna riječ, Bog je na zemlju bacio zrno pijeska, no to nitko nije ni primijetio. Za ružnim riječima slijedila su djela, pa je palo mnoštvo zrnaca. Stvarale su se hrpe jedna za drugom. Ljudi su se začuđeno zaustavljali i promatrali. »Što je to?« – pitali su Gospodina. »Plod vaših zlodjela!« – odgovori Bog. »Svaki put kad učinite nepravdu, kad dignete ruku na brata, kad slažete i prevarite… zrnce pijeska past će na vaš vrt. Nastavite li tako, pijesak će prekriti cijelu zemlju.« Ljudi su se na to smijali. »Kad bismo bili i najveći zločinci, ni za milijun godina nas ne bi ugrozila ta sitna zrnca.« Ljudi su se svađali, tukli, varali jedni druge, plemena su ratovala. Pijesak je prekrivao pašnjake i oranice, zatrpani su mnogi potoci, a stoka je morala ići sve dalje u potragu za hranom. Tako je nastala pustinja. Plemena su lutala među dinama žaleći za davno izgubljenim rajem. Ponekad su sanjali da usred pustoši vide zelena prostranstva, plava jezera, cvjetne livade. Takva priviđenja nazivali su fatamorganom. Samo ondje gdje su se ljudi držali Božje zapovijedi i danas postoje palme i čisti izvori, pijesak ih ne može zatrpati, nego ih samo okružuje, kao što more okružuje otoke. Putnici ta mjesta nazivaju oazama i tu se zaustavljaju da se odmore, prisjećajući se riječi što ih je Gospodin izrekao plemenu: »Nemojte moj zeleni svijet pretvoriti u beskrajnu pustoš.«

Marokanska legenda

Zanimljivosti

Po istraživanju Vijeća europskih biskupskih konferencija, u Europi postoje zemlje koje imaju konfesionalni vjeronauk, općekršćansku vjersku nastavu ili obveznu religijsku kulturu. Nikakva modela vjeronauka u školama nema u Albaniji, Bjelorusiji, Bugarskoj i Sloveniji.

Humor

davidova_zvijezda_vjeronaukU staroj sinagogi, a može biti da je bilo i u crkvi, polovica okupljenih ustade za vrijeme molitve, a druga polovica ostade sjediti. Zbog toga je nastala takva svađa, da se rabin odlučio posavjetovati sa starcem od 98 godina, koji je bio jedan od osnivača sinagoge. Poveo je starcu predstavnike sukobljenih strana. Onaj koji je stajao za vrijeme molitve upita:”Je li običaj stajati tijekom molitve?” Starac odgovori: “Ne, to nije naš običaj.” Onaj čiji su pristaše sjedili reče: “Je li običaj sjediti za vrijeme molitve?” Starac će: “Ne, to nije naš običaj.” Na to se javi rabin: “Molimo Vas, pomozite! Nastao je pravi sukob, svi viču jedni na druge da ustanu ili sjednu…” “E TO JE NAŠ OBIČAJ!” – reče starac.

Poslovice

Dobar slikar ne daje ime svojoj slici, loš mora. (Poljska)