Joshua Bell - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Joshua-Bell-fotografijaWashington, DC, metro stanica hladnog siječanjskoga jutra 2007. g. Čovjek na violini 45 minuta svira Bachovo djelo. Za to vrijeme, oko 2.000 ljudi prošlo je stanicom. Većina je išla na posao.

Tri minute nakon što je počeo svirati, uočava ga sredovječan čovjek. Usporava, zaustavlja se nekoliko sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

Četiri minute kasnije: Violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, i bez zaustavljanja, nastavlja hod.

Šest minuta kasnije: Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

Deset minuta kasnije: Trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači. Malac zastaje da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece ponovilo je isto. Svaki roditelj, bez izuzetka, prisilio je dijete da nastavi hodati.

Četrdeset i pet minuta kasnije: Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i na kratko ga poslušalo. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali su nastavili hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno 32 dolara.

A on je bio Joshua Bell jedan od najvećih glazbenika današnjice.

I svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga rasprodao je koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena karte bila 100 dolara.

Sat vremena kasnije: Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Priča je istinita. Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa organizirao je Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima.

Zapitajmo se: Koliko ima snobova među nama, koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaju u drugim prigodama?

Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu?

U svakodnevnom okruženju, u nepogodno vrijeme, prepoznajemo li uopće ljepotu? Zastanemo li?

Ako nemamo niti trenutak za zastati i poslušati jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...

... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?!

autor nepoznat

 

Pregleda: 2104 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 18. 05. 2020.

Slični dokumenti

Bezazlena zvijezda
Bezazlena zvijezda

Bezazlena zvijezda

bozicna-zvijezda-animacijaUvidjevši da bez noćnih svjetlila nijedno biće u tami neće moći pronaći svoj put, Bog je stvorio zvijezde. Stvorio ih je različite, toliko različite da je svaku moguće imenovati i po imenu prepoznati.

- Pođite po svem Svijetu - reče im. - Nastanite se po cijelom svemiru. U beskrajima mraka nađite svoje mjesto i svijetlite svakome, bez izuzetka, tko će se bilo kada kretati putovima koji će se nalaziti pod vama.

Zvijezde spremno poslušaše Božji poziv te pohitješe učiniti kako im je on naložio.

One najveće i najspretnije nađoše mjesto u Božjoj blizini. Veće i sjajnije potisnuše u stranu one manje i slabijega sjaja. No, ubrzo, svaka je zvijezda našla svoje mjesto. Neke su se smjestile u središtu neba, neke na njegovim rubovima. Tek se jedna zvijezda, posve malena i treptećega sjaja, koju je smela brzina i silina nepreglednih rojeva zvijezda, nije snašla. Za nju kao da na nebu nije bilo mjesta. Dugo je lutala nepreglednim nebeskim prostorima te se na posljetku smjestila posve u dnu svemira, u blizini malenog planeta imenom Zemlja. Svojim tihim sjajem ona nije noć mogla učiniti svjetlijom. I tako je samovala jedva primjetna i gotovo zaboravljena.

bozicna-zvijezda-animacija1Jednoga dana Bog pozove k sebi sve anđele nebeske i objavi im da se napunilo vrijeme da se na malenom planetu Zemlji rodi njegov sin.

- On će se roditi kao dijete - reče im.

- Rodit će se na skrovitu mjestu. Želim da ga svi, koji će ga tražiti iskrena srca, mogu naći. Potražite zato među svim zvijezdama onu koja će najbolje moći osvijetliti put do njega. Anđeli odletješe na sve strane Svijeta. Potrajalo je dugo dok su se svi, umorni od duga leta, ponovno okupili pred Bogom. Činilo se da je potraga bila uzaludna. Neke su zvijezde bile prevelike da bi mogle osvijetliti neko skrovito mjesto. Druge su bile presjajne i zasljepljujuće. Neke odviše hladne.

- Ima jedna zvijezda u dnu svemira - javi se iznenada neki maleni anđeo - malena i tiha. Bezazlena je kao dijete. Sjaji treperavim sjajem i za sobom ostavlja svijetleći trag. Ona bi mogla osvijetliti i najuži put i najskromniji dom. Ali, čini mi se da bi je mogli uočiti samo oni kojima je dobrota jedina istina i kojima je sreća drugih važnija od vlastite sreće.

- To je zvijezda koju sam tražio - obraduje se Bog i pohvali maloga anđela: - Hvala ti što si našao zvijezdu koja će kroza sva vremena znati pokazivati put do središta prostora i vremena, do središta mog i čovjekovog srca.

Stjepan Lice

Olimpijski pobjednik
Olimpijski pobjednik

1968. godine na Specijalnoj lakoatletskoj olimpijadi sudjelovao je Kim Peek, momak s teškim oštećenjem mozga, koji se natjecao u utrci na pedeset metara.

Zanimljivosti

TRISKAIDEKAFOBIJA je strah od broja 13, a PARASKEVIDEKATRIAFOBIJA je strah od petka 13.

Humor

Na satu vjeronauka: – Koja je razlika između kršćanskoga i muslimanskog braka? – Muslimani smiju imati više žena a kršćani samo jednu. I to se zove monotonija.

Poslovice

Nema beznadnih situacija; postoje samo ljudi koji se u određenim situacijama osjećaju beznadno. (Tibetanska)