Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
Došavši u nepoznati grad, neki je čovjek pokušavao prodati skupocjeni sag. - Tko će mi dati 100 zlatnika za ovaj krasan sag? - uzvikivao je prolazeći kroz grad.
Jednom se prilikom okupiše životinje na vijećanje. Lisica upita vjevericu: "Što je za tebe Božić?"
Vjeverica odgovori: "Božić je za mene lijepo drvo s puno žaruljica i slatkiša za grickanje obješenih po granama."
Lisica će na to: "Za mene je Božić mirisna pečena guska. Bez nje nema Božića."
Medvjed promrmlja: "Medeni kolač! Za me je Božić ogroman mirisni medeni kolač!"
Umješa se i dugorepa svraka: "Ja sam za sjajne bisere, svjetlucave ukrase. Božić je blještavi sjaj!"
Vol je htio da se čuje i njegova: "Pjenušavo vino, to je Božić! Tako bih si rado natočio nekoliko boca."
Magarac zareve: "Hej vole, jesi li poludio? Pa Dijete Isus je najvažnije u Božiću, zar si zaboravio?"
Vol se zastidi, pogne svoju veliku glavu i reče: "Tko zna imaju li to ljudi na pameti?"
Bruno Ferrero
Zanimljivosti
Kad bismo cjelokupno svjetsko stanovništvo sveli na selo sa stotinu stanovnika u njemu bi živjelo 57 Azijata, 21 Europljanin, 14 Amerikanaca i 8 Afrikanaca. Živjele bi tu 52 žene i 48 muškaraca, 70 nebijelaca i 30 bijelaca, 70 nekršćana i 30 kršćana, 89 heteroseksualaca i 11 homoseksualaca. Šest posto osoba posjedovalo bi 59 posto svega privatnog bogatstva, a sva bi šestorica bila iz SAD-a. U nastambama bez najosnovnijih uvjeta stanovanja obitavalo bi njih 80; 70 bi ih bilo nepismenih, pedeset neishranjenih, 1 bi umirao, 1 bi se rađao, samo bi 1 imao računalo i samo bi se 1 mogao pohvaliti sveučilišnom diplomom.
Humor
– Što ti se ne sviđa u ovoj knjizi za lektiru? – Prevelik je razmak između prve i zadnje stranice.