Molitva sv. Tome Akvinskog - prije umnog rada Novo!
0 preuzimanja
sv. Toma Aquinski[/caption]
“Neizrecivi Stvoritelju,
koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela
i postavio ih na nebu u čudesnom redu,
koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira,
Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor,
udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma,
uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.
Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim,
pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova.
Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju,
vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora.
Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak,
Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.”
(s latinskog preveo Ivan Zelić) | Pregleda: | 2115 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
„Upomoć, upomoć, eno miša!“ Na taj povik tanjurići, žlice i vilice razletjeli bi se na sve strane.
S dušom u nosu, Topolino bi dojurio u svoju rupu.
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala.
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanje kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka."
Bilo bi puno više "volim te" umjesto "žao mi je".
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestanimo brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno?
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
(Erma Bombeck - napisala kada je otkrila da umire od raka.)