Priča o jednoj učiteljici Novo!
0 preuzimanja
Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.
No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu, sjedio mališan imenom Teddy Stoddard. Gđa. Thompson viđala je Teddija godinu ranije i primijetila da se nije puno igrao sa ostalom djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav.
Teddy je ponekad bio neugodan, što je rezultiralo time da je gđa. Thompson s užitkom markirala njegove ispite debelom crvenom olovkom, križajući papire i konačno, zaokružujući veliko "1" na vrhu.
Škola u kojoj je poučavala gđa. Thompson, zahtijevala je od nje da pregleda sve stare bilješke za svakog učenika; Teddijeve je ostavila za kraj. Ipak, čitajući njegove bilješke, vrlo se iznenadila.
Teddijeva učiteljica iz prvog razreda napisala je "Teddy je vedro i nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje…svojim prisustvom unosi radost u sredinu".
Učiteljica iz drugog razreda zapisala je: "Teddy je odličan učenik, prijatelji u razredu jako ga vole, ali je on uznemiren zbog toga što mu je majka teško bolesna i život kod kuće mu je stresan". Učiteljica iz trećeg razreda zabilježila je ovo: "Teško ga je pogodila smrt majke. I dalje se trudi dati najbolje od sebe, ali mu otac ne posvećuje previše pozornosti. Ako se uskoro nešto ne poduzme, njegov obiteljski život uvelike će utjecati na njega".
Teddijeva učiteljica iz četvrtog razreda napisala je: "Teddy je povučen i ne pokazuje puno interesa za školu. Nema puno prijatelja i ponekad spava u razredu".
No sada je gđa. Thompson shvatila problem i osjetila se posramljeno.
Osjećala se još gore kada su joj svi učenici donijeli Božićne poklone zamotane u ukrasni papir i šarene vrpce, osim Teddija.
Njegov poklon bio je nevješto umotan u debeli, smeđi papir koji mu je preostao od kupovine.
Gđu. Thompson zaboljelo je kada je morala otvoriti taj poklon pred razredom.
Neka djeca počela su se glasno smijati kada je iz papira izvadila narukvicu od umjetnih dijamanata na kojoj je nekoliko ukrasa nedostajalo i polupraznu bočicu parfema.
Dječji smijeh je utihnuo jer učiteljica se oduševila narukvicom, stavila ju na ruku, i poprskala malo parfema na zglavak.
Teddy Stoddard je ostao u školi par minuta nakon nastave samo da joj kaže: "Gđo. Thompson, danas mirišite baš kao što je moja mama nekada mirisala".
Nakon što su djeca napustila razred, plakala je još sat vremena. Od tada je posebnu pažnju posvećivala Teddiju. Dok je radila s njim, djelovao je kao da mu je um živnuo.
Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao. Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najuspješnijih učenika u razredu i, unatoč laži da će sve učenike podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac".
Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata - od Teddija. Napisao je da je ona najbolja učiteljica koju je ikada u životu imao.
Nakon šest godina ponovno je dobila poruku od Teddija. Napisao je da je završio srednju školu, s jako dobrim uspjehom, te da mu je ona još uvijek najbolja učiteljica koju je imao u cijelom svom životu.
Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće pismo u kojem je pisao da je nastavio sa školovanjem. Iako je ponekad znalo biti teško, uhvatio se s time u koštac i uskoro će diplomirati kao najbolji student na fakultetu. Ponovio je gđi. Thompson da mu je ona još uvijek najomiljenija i najbolja učiteljica koju je imao cijeli život.
Nakon toga, prošlo je još četiri godine do sljedećeg Teddijevog pisma. Ovog puta, pisao je o svojoj odluci da nakon uspješno završenog dodiplomskog studija, nastavlja još malo dalje sa studiranjem.
Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek najbolja i najomiljenija učiteljica koju je ikada imao. Njegovo ime sada je bilo nešto duže. Stajao je potpis, magistar Theodore F. Stoddard.
Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate, sljedećeg proljeća stiglo je još jedno pismo. Teddy piše da je upoznao djevojku i da planiraju vjenčanje.
Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je predložio gđi. Thompson da na vjenčanju sjedi na počasnom mjestu rezerviranom za majku mladenca.
Naravno, gđa.Thompson je prihvatila prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu, istu onu na kojoj je nedostajalo nekoliko lažnih dijamanata.
Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno.
Zagrlivši se, dr. Stoddard je šapnuo gđi. Thompson na uho, "Hvala Vam, gđo. Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na život". Sa suzama u očima, Gđa. Thompson mu je odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji me naučio da mogu utjecati. Nisam znala podučavati sve dok nisam srela tebe ".
| Pregleda: | 1697 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jedan dječak crne boje kože zadivljeno je gledao trgovca balonima na nekom sajmu. Bio je to veoma vješt trgovac koji je znao privući pažnju. Pustio je u zrak crveni balon i mnogo malih budućih kupaca je zadivljeno gledalo kako se balon diže visoko u zrak.
Jaslice su susret čovjekove bijede i Božje dobrote i nježnosti, koja sili svakoga da tu božansku ljubav posvjedoči uzajamnom ljubavlju i praštanjem, uzajamnim darivanjima i čestitkama.
"Božić i jaslice su tijesno povezani. Kad mislimo na Božić mislimo odmah i na jaslice. Luka u svom izvještaju triput spominje jasle. Marija "porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle." (Lk 2,7) Anđeo pastirima daje raspoznajni znak: "Naći ćete novorođenče povijeno, gdje leži u jaslama." (2,12). Pastiri pohitješe i pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama." (2,16)
"Jasle" nam govore da se radi o štali. Predaja od apostolskih vremena govori o špilji. Bila je to jedna od brojnih prirodnih špilja koje se i danas vide u blizini Betlehema, a služila je kao štala. Udubine u špilju i danas lako posluže kao ležaj da se u njih položi dijete. Tu su se sklonili Marija i Josip očekujući rođenje Djeteta.
"Položila ga u jasle" (Lk 2,7) Jasle podrazumijevaju i domaće životinje. Pseudo-Matejevo evanđelje iz 8. stoljeća kaže: Isus se rodio u špilji, a treći dan Marija je krenula u štalu gdje su bili vol i magarac i položila ga u jasle. Vide u tome ostvareno Izaijino proroštvo: "Vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle svoga gospodara. Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." (Iz 1,3) Isusa su prihvatile i životinje, a njegov narod ga nije prihvatio.
Na Zapadu se otajstvo Božića počelo i zorno prikazivati u prigodnim igrokazima. Brzo će se pokazati i "jaslice". Sv. Franjo 1223. godine u Greccio slavi Božić u prirodi, sa živim figurama pastira, ali otajstvo je u euharistiji. Zato ih i nazivaju euharistijskim jaslicama. U 13. stoljeću se već pokazuju "klasične" jaslice.
Otajstvo je prikazano ili u špilji ili u štali. Marija je zdesna, a Josip lijevo od malog Isusa u jaslicama. Tu su životinje: vol i magarac. Ima jaslica i s vukom, panterom, lavom, medvjedom, kao ostvarenje Izaijina proroštva: "Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lav zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti." (Iz 11, 6-7)
Zatim su tu pastiri sa svojim ženama i djecom, kako to opisuju apokrifna evanđelja. Oni su sa svojim stadima i s darovima.
Nakon njih dolaze "kraljevi", prema Izaijinu proroštvu: "Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući." (Iz 60,6) A Psalam 72, 10 govori: "Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari Arabije i Sabe danak donositi." Prema trima darovima predaja govori da su bila tri kralja. Prikazani su kao predstavnici triju čovjekovih životnih dobi i kao zastupnici triju rasa: Semit, Ham i Jafet. Već od četvrtog stoljeća poznamo im i imena: Gašpar - mladić, predstavnik Azije; Melhior - starac s dugom bradom, predstavnik Europe; Baltazar - muž, s punom bradom, crnac, predstavnik Afrike. Uz jaslice se pojavljuju i nove životinje, bogato ukrašene: deve, konj i slon.
Nad jaslicama blista zvijezda mudraca, i anđeo Gospodnji koji naviješta najdublji smisao Božića: "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"
Pozadina jaslica je redovito skicirani Betlehem, katkad i Jeruzalem u daljini. Ali tu su i krajolici prostora i vremena u kojem se živi.
Isusovo rođenje je prikazano na tisuće ikona i slika na Istoku i na Zapadu. Vrhunski umjetnici pokušavaju to otajstvo prikazati na najljepši način. No to posebno čine preko jaslica koje nalazimo u svim katoličkim crkvama, kao i u kućama katolika, i na svim javnim mjestima gdje je katolicizam prisutan.
Uz jaslice se u 18. stoljeću pojavljuje i bor, simbol života, što je Krist. Ukrašen darovima i svjetiljkama, u nekim stranama jabukama, koje podsjećaju na "plod raja". Želi se time naglasiti da je Isus Krist Svjetlo i Život, da nas je spasio od smrti i grijeha, te da je znak i očitovanje božanske ljubavi.
Da, jaslice su susret čovjekove bijede i Božje dobrote i nježnosti, koja sili svakoga da tu božansku ljubav posvjedoči uzajamnom ljubavlju i praštanjem, uzajamnim darivanjima i čestitkama.
Oko jaslica se stvara istinska božićna radost i sreća koja dolazi do izražaja u zanosnim i ugođajnim božićnim pjesmama koje svaki katolički narod sklada kroz vjekove. One stvaraju kod svakog naroda bogato i neprocjenjivo glazbeno i narodno bogatstvo.
Ostaje uvijek ono bitno, toliko ponavljano od Srednjeg vijeka: "Da se Isus i tisuću puta rodi, ako se ne rodi u tebi, za tebe je sve propalo." I ona druga misao: "Ako napustiš (slaviti) blagdane i blagdani će tebe."
Mir i radost, ljubav i zajedništvo, nježnost i blaženstvo, uvijek stvaraju istinski proživljeni blagdani."
Celestin Tomić