Ako hoćeš Novo!
0 preuzimanja
Marko pripovijeda kako je jedan gubavac doviknuo Isusu: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti, a Isus, ganut, dotakao gubavca i rekao mu: «Hoću, budi zdrav.»
Što je to Isusa ganulo? Vidio je on mnogo bolesnika, ovaj nije bio jedini koji je dozivao zdravlje. No ovaj gubavac je to učinio na poseban način. On se Isusu ne obraća riječima: «Ozdravi me», «Molim te, iscijeli me», nego riječju: «Ako hoćeš». Isus je zacijelo u toj riječi prepoznao svoju riječ, razaznao svoj nazor. Isus je naime govorio: «Ako hoćeš», on nije bio nasilan. Mladiću koji je oduševljen i raspoloživ prišao s upitom što da radi, Isus je rekao: «Ako hoćeš, idi prodaj sve, slijedi me», nije požurio da na podatljiva pleća namakne zapovjedne terete.
U pronošenju radosne vijesti čut ćeš češće «moraš», nego «ako hoćeš». Ne sumnjam da bi više ušiju bilo čulo radosnu vijest i više srdaca a nju odlučilo da je ona bila više donošena «ako hoćeš» nego kao «moraš». Poziv Isusov je sankcioniran, ali nije prisilan.
I još nešto. Oni što su se hvatali Isusu za skute i prisiljavali Učitelja da ih izliječi zadobili su zdravlje zahvaljujući svojoj upornosti. Gubavac koji je obazrivo kazivao Isusu da ga može izliječiti ako hoće, pobudio je u Isusa ganuće i zadobio ozdravljenje. Ostat će ta dva načina: nasrtljivost i otmjenost. Jedni će dobiti, kako Isus drugdje veli, zbog nasrtljivosti: «Ustat će i dat će mu jer mu dodijava.» Drugi će dobiti zbog otmjenosti i obazrivosti: «A Isus, ganut, ispruži ruku.» Marko, jedini od velike četvorice koji bilježi stanja prirode, bilježi, skupa s ostalom trojicom, Isusova duševna stanja. Veli da je Isus bio ganut. To ganuće izrekao je Isus kretnjom. Pružio je ruku. Dotakao je gubavca. Bila je to nesumnjivo smiona gesta. Taknuo je čovjeka, taknuo je čovjeka obredno nečista (gubavci su to bili), taknuo zaražena čovjeka. Ugledni Učitelj ne krije svoja osjećanja, ne zatomljuje ganuće i ne ukrućuje ruku.
Kršćani često ukrućuju ruku i gnjetu osjećaje ganuća. Grčko – rimski hladni mir, koji se uvukao kao uzor u duhovnost, sapinje srce i ruke. A ne jedanput sam se uvjerio da je siromahu dlan primaknut njegovu licu bio draži od dara s dlana. Osvjedočio sam se da ganuta ruka dira više nego riječi, i neskriveno osjećanje liječi jače nego slavna misao. Ako hoćete…
(Ivan Golub)
| Pregleda: | 1723 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Prema jednoj legendi, nakon požara u Aleksandrijskoj knjižnici u Egiptu, sačuvana je jedna knjiga. Budući da nije bila posebno vrijedna prodana je nekom siromašnom čovjeku za nekoliko novčića.
- Noa nije mogao voditi isti život i graditi arku - Abram nije mogao ostati u Haranu i postati ocem naroda u Kanaanu - Mojsije nije mogao živjeti u pustinji i stajati pred faraonom - David je morao ostaviti svoje pašnjake da bi počeo kraljevati - Amos je morao napustiti svoje divlje smokve da bi propovijedao Izraelu - Jona je morao pobijediti urođeni kukavičluk da bi mogao propovijedati u Ninivi - Isus je morao napustiti svoj mirni nazaretski dom da bi mogao otkupiti svijet - Petar, Andrija, Jakov i Ivan morali su napustiti svoje lađe kako bi slijedili Isusa - Matej je morao napustiti carinarnicu kako bi krenuo za Isusom - Pavao je morao iz temelja promijeniti svoj život kako bi propovijedao Evanđelje poganima
Često bismo željeli da nam Bog progovori i da neki znak u životu. Ali s druge strane nismo spremni mijenjati svoj način života, činiti ustupke ili bilo kakve prilagodbe. Kad god je Bog htio da ljudi o kojima govori Sveto pismo nešto posebno učine oni su prvo morali učiniti velike promjene u svom životu. Morali su svoj život prilagoditi Božjem planu spasenja. Kada se prilagodba konačno dogodila Bog je mogao ostvariti svoju nakanu preko onih koje je pozvao. Ne možeš ostati ondje gdje jesi i koračati s Bogom. Prvo moraš imati povjerenja u Boga, vjerovati da je Bog uistinu stvaran i da izvršuje svoja obećanja. Drugi korak u prilagodbi je prilagođavanje života Bogu. Ako se odlučiš prilagoditi, biti ćeš poslušan. Iz tvoje poslušnosti proizići će djelovanje, a moraš biti spreman i platiti cijenu svoje prilagodbe.
Prilagođavanje često mora obuhvatiti sva životna područja: okolnosti u kojima živimo (posao, dom, financije...); međuljudske odnose (obitelj, prijatelje, poslovne suradnike...) razmišljanja (predrasude, postupke, skrivene sposobnosti...); obveze (prema obitelji, crkvi, poslu, tradiciji...); djelovanju (kako moliti, davati, služiti...); stavovima (prema Bogu, njegovim nakanama, putovima, tvojem odnosu s Njim...) BOG ZAHTIJEVA POTPUNO PREDANJE! ON NAS POZIVA DA SVOJE ŽIVOTE PRILAGODIMO NJEGOVU NAUMU SPASENJA!