Rezultati pretraživanja

Vrapčić u cipeli

Jedne godine, uoči Božića, mali siromašan dječak usnuo je da mu je došao mali Isus i donio mu dar kako bi ga razveselio.

Njegova je majka bila siromašna udovica. U sobici gdje su stanovali nije bilo ni pokrova nad ognjištem. Nisu oni ni trebali kuhati jer su se hranili kruhom koji bi isprosili. Kako bi Isus ušao?

Razbijajući tako svoju glavicu, djetetu pade na pamet da s vanjske strane prozora stavi svoju poderanu cipelu: tu bi Isus, kad bude prolazio, mogao staviti svoj dar.

I tako, dok se njegova majka umorna odmarala, uze dječak svoju cipelu i stavi je na prozor. Zatim legne i zaspi. Sanjao je o pijetlu na ražnju, što ga je dan prije vidio u pečenjarnici, zatim o narančama, pa o malim orguljama koje su svirale, svirale, svirale…

No, umjesto orgulja, kad se probudio, čuo je kako zvone zvona najavljujući blagdan…

Protrljavši oči dječak se sjetio svega što mu je bilo na srce: Božića i njegovih darova. Što li mu je samo mogao mali Isus staviti u poderanu cipelu?

Skočio je sa slamnjače i potrčao k prozoru. Kružio je znatiželjnim očima amo-tamo i konačno pogledao u cipelu.

Bilo je nešto unutra, ali nije mogao dobro vidjeti što. Gurne ruku u cipelu i uzvikne: napipao je nešto mekano i hladno!... Bio je to vrapčić, napola ukočen od noćne hladnoće, koji se u zoru sklonio u cipelu kao u gnijezdo. S napola zatvorenim kapcima vrapčić je ostao šćućuren, bez ikakva znaka da bi odletio.

Dječak se još uvijek smiješio. Taj ga je mali živi vrapčić razveselio više nego bilo što drugo. Uostalom, bio je to dar od Djeteta Isusa.

Donesen u sobicu, vrapčić je izletio, raširio krila i skakutao, okrećući pametno svoju glavicu.

Uto je stigla i dječakova majka koja se malo odmorila.

- Sretan Božić, dijete moje, neka te Bog blagoslovi! - reče dječaku.

- A onda opazi vrapca i upita: - Oho, što je to?

- To je dar Djeteta Isusa - uvjerljivo odgovori dječak.

I ispriča majci gdje je našao to malo biće.

- Dobro došao, siromašku! - uskliknu žena. I kako je već bila dobra doda: - Vidiš, dijete drago, kao god čovjek bio siromašan, uvijek može pomoći nekome siromašnijem od sebe!

To rekavši dade vrapčiću mrvice koje su preostale od prijašnje večeri.

MAK, prosinac 1981.

Zanimljivosti

Svakog petka iz samostana sv. Spasitelja u Jeruzalemu kreće križni put Ulicom bola (Via Dolorosa) do Kalvarije osim prvog petka nakon Božića i ako je sam Božić u petak. U slučaju nevremena križni put je u crkvi.

Humor

Čovjek sa samo 10 dolara u džepu, očajan, prijavio za posao u Microsoft kao čistač WC školjki. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.” On, zbunjen, odgovori da nema računalo, pa samim tim ni e-mail. Direktor će na to: “Ako nemate e-mail, virtualno ne postojite, tako da Vas ne mogu primiti…” Siromah, očajan, iziđe iz ured. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital. Iznenađen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara. I tako je radio svaki dan od ranog jutra do kasne večeri. Utrostručavao je i učetvorostručavao kapital. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu za posao, a kasnije i kamiončić. Za godinu dana postao je vlasnik male flote vlastitih motornih vozila, a za 5 godina vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD-u. U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život. Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora zatraži e-mail adresu kako bi mu poslao prospekt osiguranja. *Čovjek odgovori da nema e-mail. “Baščudno, prokomentirao je broker, nemate e-mail a uspjeli ste napraviti malo carstvo. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!?.” *Čovjek se zamisli, pa odgovori:… “U MICROSOFTU BI ČISTIO WC ŠKOLJKE!!!”

Poslovice

Hvalisanje je početak sramote. (Japanska)