Vrapčić u cipeli Novo!

0 preuzimanja

Jedne godine, uoči Božića, mali siromašan dječak usnuo je da mu je došao mali Isus i donio mu dar kako bi ga razveselio.

Njegova je majka bila siromašna udovica. U sobici gdje su stanovali nije bilo ni pokrova nad ognjištem. Nisu oni ni trebali kuhati jer su se hranili kruhom koji bi isprosili. Kako bi Isus ušao?

Razbijajući tako svoju glavicu, djetetu pade na pamet da s vanjske strane prozora stavi svoju poderanu cipelu: tu bi Isus, kad bude prolazio, mogao staviti svoj dar.

I tako, dok se njegova majka umorna odmarala, uze dječak svoju cipelu i stavi je na prozor. Zatim legne i zaspi. Sanjao je o pijetlu na ražnju, što ga je dan prije vidio u pečenjarnici, zatim o narančama, pa o malim orguljama koje su svirale, svirale, svirale…

No, umjesto orgulja, kad se probudio, čuo je kako zvone zvona najavljujući blagdan…

Protrljavši oči dječak se sjetio svega što mu je bilo na srce: Božića i njegovih darova. Što li mu je samo mogao mali Isus staviti u poderanu cipelu?

Skočio je sa slamnjače i potrčao k prozoru. Kružio je znatiželjnim očima amo-tamo i konačno pogledao u cipelu.

Bilo je nešto unutra, ali nije mogao dobro vidjeti što. Gurne ruku u cipelu i uzvikne: napipao je nešto mekano i hladno!... Bio je to vrapčić, napola ukočen od noćne hladnoće, koji se u zoru sklonio u cipelu kao u gnijezdo. S napola zatvorenim kapcima vrapčić je ostao šćućuren, bez ikakva znaka da bi odletio.

Dječak se još uvijek smiješio. Taj ga je mali živi vrapčić razveselio više nego bilo što drugo. Uostalom, bio je to dar od Djeteta Isusa.

Donesen u sobicu, vrapčić je izletio, raširio krila i skakutao, okrećući pametno svoju glavicu.

Uto je stigla i dječakova majka koja se malo odmorila.

- Sretan Božić, dijete moje, neka te Bog blagoslovi! - reče dječaku.

- A onda opazi vrapca i upita: - Oho, što je to?

- To je dar Djeteta Isusa - uvjerljivo odgovori dječak.

I ispriča majci gdje je našao to malo biće.

- Dobro došao, siromašku! - uskliknu žena. I kako je već bila dobra doda: - Vidiš, dijete drago, kao god čovjek bio siromašan, uvijek može pomoći nekome siromašnijem od sebe!

To rekavši dade vrapčiću mrvice koje su preostale od prijašnje večeri.

MAK, prosinac 1981.

Pregleda: 292 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Zanimljivosti

Po mentalitetu i jeziku, Isusu, neposrednom krugu njegovih učenika i prvih kršćana u Palestini koji su činili prvu Crkvu, najbliža je sirijska kultura.

Humor

Pilot je upravljao malim avionom u kojem su se nalazile veoma važne osobe. Trebao je sletjeti na aerodrom u Seatlu (tamo je sjedište “Microsofta”), ali zbog magle nije vidio ni prst pred nosom a instrumenti su otkazali. Nakon što je bezuspješno kružio sat vremena vidio je zgradu i službenika kako radi na petom katu. Pilot otvori prozor i vikne: – Hej, gdje se nalazim? – Vi ste u avionu! – odgovorio mu je čovjek. Pilot je zatvorio prozor, okrenuo se za 275 stupnjeva, bez problema stigao do aerodroma udaljenog sedam kilometara i prizemljio se. Zbunjeni i zadivljeni putnici pitali su ga kako je uspio. – Jednostavno – reče pilot – pitanje koje sam postavio onom čovjeku bilo je jednostavno. Dao mi je točan, ali potpuno beskoristan odgovor, što znači da je službenik “Microsoftove” Službe za podršku korisnicima, a od te zgrade se brzo i lako dolazi do aerodroma.

Poslovice

Nije sretan onaj tko ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema. (Latinska)