Čudesno umnažanje vremena - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Vidje Isus silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi. A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno a nemaju ni vremena. Pružite im vi, reče on, dajte im od svoga vremena! Ta ni sami nemamo vremena, odgovore oni, a ono što imamo - to malo - kako rasporediti na tolike? Ali je među njima bio jedan, koji je imao pet slobodnih termina, za svaki slučaj, uz to dva put po četvrt sata, to ponudi Isusu. Isus, uz smiješak, uze tih pet termina i ono dva put po četvrt sata u svoje ruke. Pogleda na nebo, zahvali, blagoslovi i davaše svojim učenicima da to dragocjeno vrijeme podjele mnoštvu. I, gle, to malo doteklo je svima. Na kraju, još je preostalo punih dvanaest dana od ono malo vremena. Pripovijeda se da su se svi čudili. Vidješe, naime, kako je od nemogućega postalo moguće.
autor nepoznat
| Pregleda: | 957 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Uhitili su je i osudili. Prije nego su je odveli u zatvor dopustili su joj da se oprosti od svojih prijateljica. Ona uze svoju krunicu i svakoj od njih dade dio.
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga