Vjeroučitelji laici na duhovnoj obnovi

Vepric, 8. travnja 2006.

vepric_gospa

 

 

U marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu, 8. travnja vjeroučitelji laici Splitsko-makarske nadbiskupije imali su svoju redovitu godišnju duhovnu obnovu. Njima su se pridružile i odgojiteljice u vjeri, te članovi splitskog ogranka Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.

 

O temi Kršćanin je nešto više govorio im je animator duhovne obnove don Ivan Čotić, župnik župe Kraljice mira u Makarskoj. Postavivši na početku pitanje tko je uopće čovjek i zašto Isus Krist nije izmijenio lice zemlje, on je vjeroučitelje postupno doveo do središnje niti predavanja, a to je osoba Isusa Krista koji se iz ljubavi prema čovjeku potpuno daruje. Pojedine citate iz evanđelja koji govore o poslanju Kristovih učenika i o ljubavi prema bližnjemu don Ivan je potkrijepio primjerima iz konkretnog života, što je predavanje učinilo vrlo zornim. I pored toga, rekao je, što ste vi „sol zemlje i svjetlo svijeta“, lice zemlje se ne uspijeva izmijeniti i čovjek je opet „žedan kamen na studencu.“ No, ne može se zanijekati da je bilo kršćana koji su umirali za druge. Ljubav Božja razlivena je i u nama, dok je istovremeno naša narav opterećena grijehom i nesavršenošću. Razina Kristove ljubavi za čovjeka je nedostižna, ali on je naš cilj. Ljudska povijest, naglasio je animator, neće doživjeti potpuno istrebljenje „kukolja“, nego će se čekati vrijeme „žetve.“

U drugom dijelu ovog korizmenog razmišljanja don Ivan je analizirao grijeh zavisti, te naglasio da je lako plakati s onima koji plaču, teško je radovati se s onima koji se raduju. Najtužnije je kad čovjek u tuđoj nesreći vidi svoju sreću. On je stoga pozvao vjeroučitelje da se raduju dobru svojih bližnjih, te da radosno žive svoje kršćanstvo s učenicima kojima su poslani. Jer, naglasio je, kršćanin je čovjek sreće. Budući da znamo kome pripadamo, trebali bi nas uvijek krasiti osmijeh na licu i životna radost. A za to je potrebna ljubav. Ljubav živjeti i dijeliti s drugima, postulat je to za sva vremena – zaključio je don Ivan.

vepric_krizNakon ovog nadahnutog razmišljanja uslijedilo je pokorničko bogoslužje i vjeroučitelji su imali prigodu za sakrament sv. ispovijedi. Središnji dio duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio animator don Ivan Čotić uz koncelebraciju predstojnika Katehetskog ureda don Josipa Periša. U prigodnoj homiliji don Ivan je govorio o darivanju kao smislu čovjekova života koje se u prvom redu očekuje od svećenika i vjeroučitelja. Oni od Boga primaju da bi dijelili. Važno je uvijek primati da bismo uvijek mogli dijeliti. U tome pomaže duhovna obnova. Naš život ima smisla samo zato što možemo druge darivati i obradovati. Samo darivajući i dajući možemo rasti – naglasio je don Ivan na kraju propovijedi.

Nakon zajedničkog objeda vjeroučitelji su sudjelovali u pobožnosti križnoga puta postajama kroz svetište noseći naizmjenice križ i čitajući meditacije koje su sami osmislili. Tako su ovom pobožnošću završili svoju ovogodišnju duhovnu obnovu pred sam početak Velikog tjedna.

Slavko Jerončić

Zanimljivosti

Svakog petka iz samostana sv. Spasitelja u Jeruzalemu kreće križni put Ulicom bola (Via Dolorosa) do Kalvarije osim prvog petka nakon Božića i ako je sam Božić u petak. U slučaju nevremena križni put je u crkvi.

Humor

Dva dječaka razgovaraju o novom učeniku iz razreda. -” Ivica kaže da ima živu pra pra pra baku. “ – “Pusti ga, laže.” – “Ne laže, on samo muca.” – Učiteljica će na to.

Poslovice

Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu. (Anoniman)