U subotu, 25. svibnja 2013. godine, u prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu održan je redoviti godišnji stručni skup iz područja vjerskog odgoja predškolske djece pod nazivom Kateheza Dobrog Pastira.
Skupu je prisustvovalo 60-ak odgojiteljica s područja cijele Dalmacije. Na samom početku susreta odgojiteljice su imale prigodu sudjelovati u slavlju svete mise koju je predvodio predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš. U svojoj propovijedi don Josip je istaknuo kako se današnja čitanja providonosno uklapaju u program stručnog skupa budući da govore o Božjoj pedagogiji, odnosno o Kristovu odnosu prema malenima, tj. djeci.
sveta misa na početku stručnog skupa
Iz prvog čitanja, iz knjige Sirahove, posvijestili smo da je čovjek Božje stvorenje te da je Bog odgojitelj koji oblikuje čovjekov jezik, uši, oči i srce. Bog daje čovjeku srce da razmišlja, daje mu moć komunikacije da ga može slušati, a onda i odgovoriti na njegov poziv. Zadatak je odgojitelja, kako je naglasio don Josip, da nastave Božje djelo oblikovanja. Odgojitelj, odnosno roditelj, nudi djetetu što će gledati i slušati te kako će razumijevati svijet. Stoga je uloga odgojitelja veoma važna.
Evanđeoski tekst donio nam je sliku Isusa i djece. Iz nje vidimo kako je svaka životna dob važna te da je dijete potrebno i sposobno komunicirati s Bogom. Često puta odrasli to ne razumiju i ne prihvaćaju te odbijaju mogućnost da se djeca približe Bogu. Brojni su primjeri u svakodnevnoj praksi, npr. kada roditelji ne prepoznaju program vjerskog odgoja te ga uskraćuju svom djetetu, iako se deklariraju kao vjernici. Don Josip je pozvao odgojiteljice da se zbog toga ne obeshrabre nego da budu neumorne svjedokinje temeljeći svoj rad na Božjoj riječi, odnosno na istini. Sav naš odgojiteljski rad i svaka naša katehetska priprema imat će smisla ako bude imala nadahnuće u Isusovu postupanju prema djeci. Evanđelje nam kaže kako je Isus grlio i blagoslivljao djecu – ljubav i blagoslov jesu temelj vjerskog odgoja djece, istaknuo je don Josip.
Nakon svete mise odgojiteljicama u vjeri obratio se gosp. Tomislav Tomasić, viši savjetnik za vjeronauk i vjerski odgoj pri Agenciji za odgoj i obrazovanje. Uz pozdravne riječi preporučio je program vjerskog odgoja prema načelima Montessori pedagogije, nazvan Kateheza Dobrog Pastira, rekavši kako je vrlo životan i primjenjiv i u starijoj dobi.
Predavanje na temu – Temeljna obilježja i osobitosti Kateheze Dobrog Pastira – održala je gđa. Elizabeta Rakidžija, ravnateljica Dječjeg vrtića „Mali cvijetak“ u Splitu, u kojem se već više godina provodi ovaj način vjerskog odgoja. Gđa. Rakidžija bavi se Montessori pedagogijom 20-ak godina te je, kako je rekla, željela ovim putem razbiti neke krive slike o Montessori pedagogiji te nam posebno približiti program vjerskog odgoja.
Elizabeta Rakidžija drži predavanje
Nakon kratkog životopisa Marije Montessori istaknula je neka osnovna načela njezine pedagogije. To su: individualan pristup, prostor kao dobro opremljena sredina koja potiče dijete na slobodan izbor, neovisan rad djeteta u odnosu na odgojitelja, kontrola pogreške, razvijanje ljubavi prema sebi i prema drugima te integriranost djece s posebnim potrebama. Montessori pedagogija nastala je na temelju promatranja djece u njihovim aktivnostima sa svrhom da se prilagodi svakom djetetu. Stoga je bitno poštivati osobni tempo i rad svakog djeteta. Na taj način omogućit ćemo djetetu da razvija interes. Interes stvara volju, a volja je stup karaktera, kaže Marija Montessori. Odgojitelj se zato neće miješati u rad djeteta, već će ga pustiti da slobodno uči i razvija se.
Primati i davati ljubav svrha je ljudskog života te je odmalena potrebno u tome sazrijevati. Za Mariju Montessori postoji socijalni embrij iz kojeg će se kasnije razviti socijalna osjetljivost. Slično tome postoji i duhovni embrij iz kojeg se razvija čovjekov duh. Montessori pedagogija fundamentalno je kršćanska, ali ipak otvorena za sve religije. Njezin krajnji cilj jest odgoj za mir. Duboko prodire u dijete i mijenja ga. Sprječava devijacije. U djetetu vidi najreligioznije biće, najmoćnije biće na svijetu.
Postoje još neka načela Montessori pedagogije: poniznost i strpljivost učiteljice, vrjednovanje djela više nego riječi, poštivanje nutarnjeg života koji je dar, tišina i sabranost koju mala djeca mogu postići, sloboda usavršavanja i provjera pogreške sadržana u didaktičkim sredstvima.
Kateheza Dobrog Pastira ima za cilj uvesti dijete u odnos, savez s Bogom. Dio je kozmičkog odgoja Montessori pedagogije koji podrazumijeva još i elemente umjetnosti, ali zbog posebnog programa postao je zasebna cjelina. U Montessori pedagogiji spominju se još i praktični odgoj, razvoj osjetila te učenje matematike i jezika.
Kateheza Dobrog Pastira je kristocentrična. Uvodi djecu u tajnu Kristove osobe i njegova odnosa prema nama ljudima kroz prispodobe. Temelji se na kerigmi, tj navještaju, događajima koji su radosna vijest za nas. Dijete radosno ulazi u odnos s Bogom i otvoreno je za Božju riječ. Ono nema predrasude i nije opterećeno. Često puta dijete će ući dublje u meditaciju nego što bismo mi to odrasli mogli. Ono se divi i čudi i tako polako ulazi u tajnu života koji je Božji dar, što je također jedan od ciljeva Kateheze Dobrog Pastira. Ova kateheza osim metodom prispodobe služi se i metodom znakova. Izvori i sadržaji koje koristi su Biblija, liturgija i svakodnevni život. U provedbi ovog programa bitni su elementi: atrij i kateheta.
Euharistijska prisutnost Dobrog Pastira – radionica
Atrij se odnosi na dobro pripremljen prostor što je navedeno kao jedno od osnovnih načela Montessori pedagogije, a kateheta, odnosno odgojitelj. Važan je kao onaj koji oblikuje prostor, priprema materijale koje će kasnije ponuditi djeci. Atrij znači predvorje, a svoje mjesto u ovoj pedagogiji duguje iskustvu prvih kršćana koji su se dugo pripremali za sakrament krštenja postupno ulazeći u život Crkve. Atrij u dječjem vrtiću je posebno mjesto u kojem se provodi vjerski odgoj. Može biti zasebna prostorija ili dio sobe, ovisno o mogućnostima vrtića. U njemu se naviješta Božja Riječ, ali i proživljava ono što je naviješteno, u meditaciji, u osobnom radu s ponuđenim materijalima. To je mjesto tišine u kojem se događa osobni susret djeteta s Bogom. Atrij se sastoji od više kutića: kutić za molitvu, kutić za svetu misu, kutić za prispodobe, kutić za krštenje, kutić za događaje iz Isusova života, kutić za zemljopis te središnji kutić za prispodobu o Dobrom Pastiru. Svi materijali u navedenim kutićima pomoć su djeci za vjerski život, a ne za učenje.
Što se tiče odgojitelja, njegova je uloga također važna iako on nije u centru pažnje, povlači se pred djetetom u drugi plan, ali zato da bi dijete bilo slobodno u svom rastu. Za odgojitelja je važna duhovna priprema. On mora imati želju za vlastitim rastom i napredovanjem, i to na svim razinama. Jer djecu odgajamo vlastitom osobnošću, oni upijaju naš duh.
Važno je još reći da su Katehezu Dobrog Pastira razradile Sofija Cavalletti i Gianna Gobbi, bliske suradnice Marije Montessori. Prvi seminar Kateheze Dobrog Pastira u Zagrebu održan je 1993. godine te se preporuča kao model vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama u cijeloj Hrvatskoj. Dječji vrtić „Sunčev sjaj – Nazaret“ u Đakovu stručni je i razvojni centar u kojem se provode seminari Kateheze Dobrog Pastira s ciljem osposobljavanja odgojitelja za provođenje ovog programa.
Nakon predavanja slijedile su pedagoške radionice koje su vodile odgojiteljice Dječjeg vrtića „Mali cvijetak“, katehistice iz područja Kateheze Dobrog Pastira: Marina Ćosić Šurlin, Ivana Tandara i Meri Žuljević. Na radionicama smo mogle vidjeti prikaze koji se izvode pred djecom za sljedeće dvije teme: Krštenje i Euharistijska prisutnost Dobrog Pastira.
Kod krštenja izabran je prikaz Svjetlo i krsna haljina. Svjetlo koje je donio Isus svojim životom i uskrsnućem darovao je i nama. To se svjetlo ne može ugasiti, nosimo ga uvijek u sebi. Znak tog svjetla u nama je krsna haljina. Sve sudionice upalile su svoju svijeću na uskrsnoj svijeći Isusa Krista. Radionica je imala meditativan karakter te je oduševila odgojiteljice kako se s malo riječi i u jednostavnosti može doći duboko u smisao krštenja.
U drugoj radionici pod nazivom Euharistijska prisutnost Dobrog Pastira vidjele smo zapravo tri prikaza. Prvi prikaz odnosio se na prispodobu o Dobrom Pastiru. Osim evanđeoskog teksta korišten je materijal kao što je: drveni ovčinjak s pašnjakom te figure ovaca i Dobrog Pastira. Odgojiteljice su sudjelovale u prikazu pomicanjem figura ovaca što u dječjem vrtiću rade djeca. Zatim smo vidjele kako možemo Dobrog Pastira povezati s euharistijom. Za ovo također postoji određeni materijal poput drvenog oltara, nove podloge te figura ljudi, Dobrog Pastira i svećenika.
radionica na temu krštenja
Odgojiteljice je zanimalo kako se može doći do materijala, u kojem se vremenskom razmaku demonstriraju navedeni prikazi, moguća dječja pitanja i reakcije. Saznale smo da sve materijale odgojitelj izrađuje sam. Na taj način postiže se autentičnost svakog prikaza jer proizlazi iz vlastitog iskustva rada.
Obje radionice uvele su nas u mir, sabranost, prisustvo Božje Riječi što želimo prenijeti i našoj djeci. Susret s Božjom Riječi uvijek je novi izazov za svaku od nas te je potrebno uvijek iznova zaroniti u to otajstvo. Isto tako, primjeri rada drugih odgojiteljica poticaj su za nove aktivnosti u našoj svakodnevnoj praksi. Zadovoljstvo je bilo vidljivo na licima svih odgojiteljica.
Na kraju stručnog skupa don Josip je posebno istaknuo kako ga veseli što su sadržaji naših katehetskih susreta osmišljeni upravo od strane nas odgojitelja. To je znak da smo u području vjerskog odgoja stekli dovoljno iskustva te da ga možemo međusobno podijeliti i obogatiti jedni druge. Vjerujem kako će i ovaj susret ostati zapamćen u srcima svih nas kao posebno vrijedan te da će iz ponuđenih prikaza, odnosno meditacija izniknuti naš novi susret s Bogom koji će se dogoditi i u srcima djece koja su nam povjerena.
Anica Kraljević