Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama

Split, 16. svibnja 2009.

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije priredio je stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama u subotu 16. svibnja u prostorijama Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

odgojiteljice u vjeri 2009Tema stručnog skupa, na kojemu je sudjelovalo 70-ak odgojiteljica s područja cijele Dalmacije, bila je "Budite kao djeca", a o temi je govorila s. Katarina Pišković, viša savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi. Skup je započeo misnim slavljem koje je u bogoslovnoj kapeli predvodio don Mihael Prović, a potom su djeca iz dječjega vrtića „Rusulica“ iz Splita otpjevala dvije pjesme.

Pozdravnu riječ nazočnima uime Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje uputila je profesorica Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji.

U prvomu je predavanju s. Pišković govorila o potrebama i vrednotama u životu djeteta predškolske dobi. Tu je temu izabrala, kako sama reče, jer su danas poljuljane vrednote i što – unatoč tomu što stalno slušamo i govorimo o djetetovim potrebama – vidimo da se one baš i ne uvažavaju i da ima sve više kršenja i neprimjerenoga zadovoljavanja. Isus nas upućuje na djecu kada kaže: „Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko“. To je nama odraslima poziv: Budite kao djeca, istaknula je predavačica.

odgojiteljice_u_vjeri_2009aUz roditelje, odgojiteljice su nezaobilazni posrednici i tumači vrednota djeci, posebno onih koje su u vezi s Bogom. Roditelji su snagom svoje uloge autoritet svojoj djeci bilo da je on primjeren ili neprimjeren a odgojiteljice su snagom svoje službe. Ali što je zapravo autoritet? – upitala je s. Katarina te ustvrdila: „Svakako on nije neka izvana pridodana kvaliteta, vlast ili stvar nadmoćnosti. Autoritet u izvornom smislu znači osobu koja posjeduje određene vrednote. To je, rekli bismo, nutarnja kvaliteta, a ima za svrhu posredovanje vrednota. Upravo zbog toga pravi se autoritet gradi na razumijevanju i ljubavi prema djetetu, pa umjesto da izriče samo zahtjeve i zabrane, on postaje uzorom.“ Lik pravog autoriteta imamo u Isusu Kristu, koji najprije sam živi božansko-ljudske vrednote a onda ih posreduje drugima. Takav je autoritet uvijek poželjan u procesu izgradnje ljudske osobe, kazala je s. Katarina te upozorila odgojiteljice da „treba izbjegavati neprimjereni autoritet koji inzistira na nečemu čega se sam ne drži. Gdje djeca naslute istinske vrednote u roditeljima ili odgajateljima, tu nema sukoba, neprihvaćanja, nego postoji usvajanje i življenje onoga što im se prenosi kao vrednota“. Potom je uslijedila pedagoška radionica o vrednotama u kojoj su odgojiteljice dobile zadatak napraviti stablo vrednota i oslikati koje bi vrednote trebale biti korijenje iz kojega niče stablo, koje se grana i donosi plodove.

Svoje drugo predavanje naslovila je „Dobri Pastir i ja“ znajući što za dijete predškolske dobi znači Isus kao dobar pastir. „Slika dobrog pastira za čovjeka biblijskoga mentaliteta je prikladna, jer odražava mnoge važne sličnosti u odnosu Boga i čovjeka ali i odnosa nas prema drugim ljudima u našem slučaju prema djeci koja su nam povjerena i kojoj mi moramo svjedočiti Boga kao dobrog pastira“, naglasila je s. Katarina dodavši da djeca Božju blizinu i ljubav mnogo lakše doživljavaju preko lika Dobroga Pastira nego preko križa i Raspetoga.

U tom vidu prikazala je Dobroga Pastira kroz sedam slika. Pastir nema radnog vremena što znači da je Božja briga za nas trajna. Pastir se brine za hranu i piće ovcama – brine se za naše potrebe. Pastir se brine za dobru hranu, jer o tome ovisi prinos i kvaliteta mlijeka – Bog se brine za kvalitetu našeg života, jer o tome ovisi koliko i mi možemo drugima pomagati. Pastir ne uzgaja ovce radi mesa, nego radi vune i mlijeka, stoga s njima dugo živi i razvija prijateljski odnos, zove ih imenom i nastoji da im život bude što bolji – i Bog računa dugoročno s nama, nastoji razviti sa svakim od nas prijateljski odnos, nitko od nas nije mu nevažan, jer svakoga želi imati za svoga prijatelja: Pastir vodi ovce tako da ide pred njima, provjeravajući je li sigurno, a ovce ga slijede iz povjerenja – i Bog nas zove na povjerenje, i u Isusu Kristu nam je pokazao put, ako želimo doći do punine životne sreće. Dobri pastir brani svoje ovce od zvijeri i razbojnika – i Bog nam želi biti na pomoć i obranu u svim životnim poteškoćama.

Kad se netko tako brine za ovce, one ga onda prepoznaju i slijede kao svoga pastira – i u životu svakog čovjeka iskrena zahvalnost za Božja dobročinstva temelj je vjere i pouzdanja u Gospodina Boga i njegovu riječ. Slika dobrog pastira nalazi se i na metodičkim uputama u puzzlama Dobar pastir. „ To smo stavili u metodičke upute da roditelji mogu zajedno s djecom razmišljati i produbljivati prijateljski i zahvalnički odnos s Isusom za vrijeme slaganja puzzli“, objasnila je te preporučila svima da u svakoj skupini djeca kao didaktički materijal imaju i drveni materijal Dobri Pastir koji svjedoči o trajnoj nazočnosti Dobroga Pastira među njima.

Silvana Burilović

Zanimljivosti

Saladinov brat Malek al-Adel Seifed-Din koji je izgubio osjetilo mirisa doživio je čudesno ozdravljenje za vrijeme hodočašća Gospi od Saidnaya (marijansko svetište 20 km od Damaska). U znak zahvalnosti poklonio je svetištu zlatnu ružu ukrašenu draguljima od koje je kako tradicija pripovijeda zamirisala cijela Sirijska pustinja. Ova se tradicija povezuje sa zazivom “Ružo otajstvena”.

Humor

Kad je otac Eleuterije napunio stotu godinu počeo je gubiti pamćenje. Jednog dana se izgubio na ulicama Damaska pa je upitao prodavača: – Oprosti, znaš li gdje je otac Eleuterije? – Ali vi ste otac Eleuterije. – zbunjeno će prodavač. – Jesam. Samo ne znam gdje se nalazim.

Poslovice

Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)