Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije priredio je stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama u subotu 16. svibnja u prostorijama Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu.
Tema stručnog skupa, na kojemu je sudjelovalo 70-ak odgojiteljica s područja cijele Dalmacije, bila je "Budite kao djeca", a o temi je govorila s. Katarina Pišković, viša savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi. Skup je započeo misnim slavljem koje je u bogoslovnoj kapeli predvodio don Mihael Prović, a potom su djeca iz dječjega vrtića „Rusulica“ iz Splita otpjevala dvije pjesme.
Pozdravnu riječ nazočnima uime Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje uputila je profesorica Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji.
U prvomu je predavanju s. Pišković govorila o potrebama i vrednotama u životu djeteta predškolske dobi. Tu je temu izabrala, kako sama reče, jer su danas poljuljane vrednote i što – unatoč tomu što stalno slušamo i govorimo o djetetovim potrebama – vidimo da se one baš i ne uvažavaju i da ima sve više kršenja i neprimjerenoga zadovoljavanja. Isus nas upućuje na djecu kada kaže: „Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko“. To je nama odraslima poziv: Budite kao djeca, istaknula je predavačica.
Uz roditelje, odgojiteljice su nezaobilazni posrednici i tumači vrednota djeci, posebno onih koje su u vezi s Bogom. Roditelji su snagom svoje uloge autoritet svojoj djeci bilo da je on primjeren ili neprimjeren a odgojiteljice su snagom svoje službe. Ali što je zapravo autoritet? – upitala je s. Katarina te ustvrdila: „Svakako on nije neka izvana pridodana kvaliteta, vlast ili stvar nadmoćnosti. Autoritet u izvornom smislu znači osobu koja posjeduje određene vrednote. To je, rekli bismo, nutarnja kvaliteta, a ima za svrhu posredovanje vrednota. Upravo zbog toga pravi se autoritet gradi na razumijevanju i ljubavi prema djetetu, pa umjesto da izriče samo zahtjeve i zabrane, on postaje uzorom.“ Lik pravog autoriteta imamo u Isusu Kristu, koji najprije sam živi božansko-ljudske vrednote a onda ih posreduje drugima. Takav je autoritet uvijek poželjan u procesu izgradnje ljudske osobe, kazala je s. Katarina te upozorila odgojiteljice da „treba izbjegavati neprimjereni autoritet koji inzistira na nečemu čega se sam ne drži. Gdje djeca naslute istinske vrednote u roditeljima ili odgajateljima, tu nema sukoba, neprihvaćanja, nego postoji usvajanje i življenje onoga što im se prenosi kao vrednota“. Potom je uslijedila pedagoška radionica o vrednotama u kojoj su odgojiteljice dobile zadatak napraviti stablo vrednota i oslikati koje bi vrednote trebale biti korijenje iz kojega niče stablo, koje se grana i donosi plodove.
Svoje drugo predavanje naslovila je „Dobri Pastir i ja“ znajući što za dijete predškolske dobi znači Isus kao dobar pastir. „Slika dobrog pastira za čovjeka biblijskoga mentaliteta je prikladna, jer odražava mnoge važne sličnosti u odnosu Boga i čovjeka ali i odnosa nas prema drugim ljudima u našem slučaju prema djeci koja su nam povjerena i kojoj mi moramo svjedočiti Boga kao dobrog pastira“, naglasila je s. Katarina dodavši da djeca Božju blizinu i ljubav mnogo lakše doživljavaju preko lika Dobroga Pastira nego preko križa i Raspetoga.
U tom vidu prikazala je Dobroga Pastira kroz sedam slika. Pastir nema radnog vremena što znači da je Božja briga za nas trajna. Pastir se brine za hranu i piće ovcama – brine se za naše potrebe. Pastir se brine za dobru hranu, jer o tome ovisi prinos i kvaliteta mlijeka – Bog se brine za kvalitetu našeg života, jer o tome ovisi koliko i mi možemo drugima pomagati. Pastir ne uzgaja ovce radi mesa, nego radi vune i mlijeka, stoga s njima dugo živi i razvija prijateljski odnos, zove ih imenom i nastoji da im život bude što bolji – i Bog računa dugoročno s nama, nastoji razviti sa svakim od nas prijateljski odnos, nitko od nas nije mu nevažan, jer svakoga želi imati za svoga prijatelja: Pastir vodi ovce tako da ide pred njima, provjeravajući je li sigurno, a ovce ga slijede iz povjerenja – i Bog nas zove na povjerenje, i u Isusu Kristu nam je pokazao put, ako želimo doći do punine životne sreće. Dobri pastir brani svoje ovce od zvijeri i razbojnika – i Bog nam želi biti na pomoć i obranu u svim životnim poteškoćama.
Kad se netko tako brine za ovce, one ga onda prepoznaju i slijede kao svoga pastira – i u životu svakog čovjeka iskrena zahvalnost za Božja dobročinstva temelj je vjere i pouzdanja u Gospodina Boga i njegovu riječ. Slika dobrog pastira nalazi se i na metodičkim uputama u puzzlama Dobar pastir. „ To smo stavili u metodičke upute da roditelji mogu zajedno s djecom razmišljati i produbljivati prijateljski i zahvalnički odnos s Isusom za vrijeme slaganja puzzli“, objasnila je te preporučila svima da u svakoj skupini djeca kao didaktički materijal imaju i drveni materijal Dobri Pastir koji svjedoči o trajnoj nazočnosti Dobroga Pastira među njima.
Silvana Burilović