Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, pod vodstvom predstojnika don Josipa Periša, organizirao je 23. ožujka 2019. godine jednodnevno putovanje u Zadar i Nin. Izletom je nagrađeno šest najbolje plasiranih ekipa iz osnovnih i pet iz srednjih škola koje su sudjelovale na nadbiskupijskoj vjeronaučnoj olimpijadi u Osnovnoj školi kraljice Jelene u Solinu.
Dolaskom u Zadar učenici, njihovi mentori i članovi Povjerenstva stavili su svoje molitve u ruke sv. Krševana, sv. Šime i sv. Stošije. Potpun doživljaj vrijedne spomeničke baštine pružila je svojim gostoprimstvom s. Viktorija Gadža. Tako su mnogi bili u mogućnosti da iz svoje bogate riznice naučenog gradiva ožive višestoljetnu i burnu povijest grada. U tome im je pomogao i gospodin Anđelo Gracin – čuvar u župnoj crkvi sv. Šimuna.
Na mjestu gdje se nalazi neraspadnuto tijelo čovjeka koji je primio Isusa u ruke, olimpijci su otvorili svoja srca s najljepšom korizmenom nakanom: biti Bogoprimatelj. Milost međusobne ljubavi i zajedništva osnažili su euharistijskim slavljem koje je predvodio don Josip Periš. Svatko je imao prigodu, potaknut nadahnutom propovijedi, daleko od svoga doma doći u blizinu Očeva doma. “Ima li ljepše poruke Evanđelja nego one u kojoj Boga možemo zvati svojim Ocem? Naš Otac je dobar, bogat, sinovi su Njegovo najveće bogatstvo. On nas uvijek uvažava i pod cijenu da potrati svoje bogatstvo. On uvijek ide prvi ususret. Pričajte svojim prijateljima o takvom Bogu koji nas ljubi, daje nam slobodu, poštiva našu osobnost i uvijek oprašta“, poručio je don Josip. O tome da sveta misa mijenja one koji su osobno uključeni u Kristova otajstva i „topi željezo“, govorila su i dva brončana anđela izrađena od zaplijenjenih turskih topova.
Tihi svjedoci vjere podizali su mnoge spomenike i crkve na ovim prostorima. Jedna od njih je i crkva sv. Marije koja pripada ženskom benediktinskom samostanu u čijem se sklopu nalazi stalna postava Zlato i srebro Zadra. Sestra Anselma Stulić provela je učenike pokraj vrijednih relikvijara, ikona, križića i skulptura naglašavajući da je upravo čovjek, u suradnji sa Stvoriteljem, to neprocjenjivo zlato i srebro. Na suradnju i svetost pozivale su i relikvije ruku svetaca. One nisu samo posmrtni ostatak nego i simbol mira, blagoslova, darivanja i praštanja. To je dobro znala i sveta Stošija – vjerna zadarska čuvarica prema kojoj su učenici krenuli nakon razgledavanja ove jedinstvene izložbe.
U najvećoj katedrali u Dalmaciji učenici su imali prigodu vidjeti znamenite vrijednosti poput galerije, korskih klupa, rekonstruirane ranokršćanske krstionice, kripte, oltara i ostalih dragocjenosti. Ipak, ostali su zadivljeni snagom plamena vjere svete Stošije, jačeg od onoga koji je sažgao njezino tijelo. Put iz katedrale doveo je učenike do svetog Donata – zaslužnog za njezin trag svetosti na ovim prostorima. Iako u crkvi svetog Donata mnogi provjeravaju zvučne karakteristike, pjesma učenika i vjeroučitelja nije bila provjera nego dvostruka molitva. Ta okrugla predromanička crkva bila je pravi podsjetnik na vječnost i beskonačnost, na susret s Bogom, ali i na međusobni susret koji se nastavio zajedničkim ručkom i šetnjom gradom. Okupljanje pokraj Morskih orgulja i Pozdrava Suncu donijelo je trenutke osluškivanja i divljenja nad onim što nastaje iz Božjeg poziva na suradnju. Ukazujući na iduće odredište, Zadar je pozdravio olimpijce životnom porukom o tome kako je, iako često razaran, svaki put iz ruševina nicao jači, ljepši i bogatiji.
Uslijedio je povratak na izvore kršćanstva i mjesto gdje počinje hrvatska državnost – u grad Nin. Mnogi su se prisjetili Branimirove godine i, po uzoru na pradjedove, povjerili obitelji i Domovinu Isusu Kristu. Posjet župnoj crkvi sv. Anselma s riznicom crkvene umjetnosti bio je još jedan poziv na naviještanje i življenje vjere. Gospodin Petar Magaš govorio je o crkvi koja je za vrijeme hrvatskih narodnih vladara bila ninska katedrala. Trenutak sabranosti mnogi su doživjeli u kapeli Gospe od Zečeva u kojoj se nalazi Gospin kip s božanskim Djetetom na rukama. Diveći se ovoj ljepoti sakralne baštine, učenici su mogli prepoznati najljepšu katedralu koju svatko nosi u sebi.
Crkva svetog Križa, polazište održavanja zanimljive manifestacije Festivala sunca i svjetlosti, bila je zadnje odredište ovog nagradnog putovanja. Svojom arhitekturom upućivala je posjetitelje da u ovom svetom korizmenom vremenu pohite istinskom Suncu. S pjesmom na usnama i nakanom da Krist sjajnije zasja u njima, sudionici su krenuli svojim domovima.
Marina Šimić