Nadbiskupova poruka za početak nove školske i vjeronaučne godine

Split, rujan 2010.

U SLUŽBI CJELOVITOG UČENJA O ŽIVOTU
Poruka povodom početka nove školske i vjeronaučne godine

nadbiskup barisic braniteljski portal e1441914814200

Dragi roditelji,
poštovani ravnatelji škola, učitelji, nastavnici,
vjeroučitelji i odgojitelji,
braćo svećenici,
draga djeco i mladi!

Početak nečega novoga – bilo da je riječ o potpuno novom početku ili nastavku puta na kojem smo se s razlogom zaustavili kako bismo predahnuli i prikupili snagu za daljnji hod – uvijek u nama pokreće dvojake osjećaje: neizvjesnost i čežnju za otkrićem nepoznatoga. Neizvjesnost nas ponekad poput bremena do te mjere pritišče da bismo se najradije zaustavili na onome što smo već ostvarili, u čemu se osjećamo sigurnima i zaštićenima. I bilo bi sasvim opravdano ostati u okvirima dosadašnjih školskih postignuća, spoznaja i umijeća kada u sebi ne bismo osjećali čežnju za novim znanjima. Znati, ne mnoštvo raznovrsnih informacija, nego znati dublje i sveobuhvatnije o životu – to je potreba i hrana bez koje ljudsko biće ne može u punini živjeti.

Iskreno me raduju svi novi pozitivni pomaci, stručna i materijalna ulaganja, osobito na području odgoja i obrazovanja. Novosti u našem školstvu, uobličene u Prijedlog Nacionalnog okvirnog kurikuluma kao temeljni dokument budućem odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj, upravo ciljaju na stjecanje određenih znanja, odnosno osposobljenosti, koje se žele potanje definirati. Što bi učenici kao izravni sudionici i suorganizatori odgojno-obrazovnog procesa trebali znati, za što bi trebali biti osposobljeni – to su, moglo bi se reći, ideje vodilje školske reforme, a njezin je konačni cilj stvoriti „društvo znanja“.

Takva koncepcija obrazovanja doima se vrlo privlačnom, no njezin istinski uspjeh ovisi o temeljnom ili ključnom pitanju: koju sliku čovjeka promiče odgojno-obrazovna reforma? Polazi li školska reforma od čovjeka kao slobodnog bića koji ima svoje dostojanstvo, odnosno neprocjenjivu vrijednost – koji se ne može staviti ni u kakve okvire, koji nadilazi sve ideologije, koji je u konačnici uvijek otvoren nespoznatljivome što ga ne prestaje privlačiti? Nije li to nespoznatljivo, to otajstveno, upravo ono znanje za kojim žudimo i prema kojemu vode sva druga znanja? Teško se oteti dojmu da se u najnovijoj koncepciji reforme školstva ne odražava bitno drugačija slika čovjeka, čovjeka proizvođača. Ako je čovjek sveden samo na tu dimenziju, ako ga se uokviruje u privredni način razmišljanja, onda odgoj i obrazovanje postaju roba na tržištu kapitala, a škola poduzeće. U tom slučaju ni učenici, koji se reformom želi staviti u središte odgojno-obrazovnog procesa, ne bi zadržali svoje središnje mjesto. U konačnici, njihova bi se vrijednost mjerila kriterijima tržišta i materijalnog probitka.

Zadaća je škole učenicima otvoriti široke i univerzalne vidike što osmišljavaju život, koji se ne daju zatvoriti u programe znanstveno-tehničkog obrazovanja. Škola treba biti mjesto očovječenja, vježbaonica vrlina, ona treba ponuditi cjelovitu viziju čovjeka, njegove povijesti i povijesti svijeta. To nije samo znanje iz nekih područja, niti znanje koje bi ostalo tek na razini spoznaje, već znanje o životu, odnosno mudrost kako su je nazivali stari Grci. Stoga za stjecanje takvog znanja nije dovoljan samo intelektualni napor učitelja koji ga prenosi i učenika koji ga prima. Tu je potrebna potpuna raspoloživost i učitelja i učenika koju bih usporedio s evanđeoskom slikom o trsu i lozi. Vinogradar čisti, reže lozu kako bi donijela više roda. Onaj tko poučava, tko odgaja, pozvan je da po Božjem primjeru bude u isto vrijeme strpljiv ali i uporan, pun razumijevanja ali i zahtjevan. Božje djelovanje u povijesti spasenja koje ima za cilj odgoj pojedinca i zajednice pokazuje se odlučnim. Bog se ne miri s postojećim stanjem; on nije popustljiv, pomiren sa sudbinom: on je zauzet, odlučan, spreman ukoriti i pozvati na „ispravak“.

Biti u ovakvoj školi u kojoj se raste, u kojoj se sukladno prispodobi o trsu i lozi donose trajni plodovi, podrazumijeva također spremnost učenika već od najranije dobi na izgradnju kritičkih stavova prema sebi i svijetu koji ga okružuje. Preispitati svoja znanja, preispitati sebe, svoje stavove i ponašanja, donijeti ispravan sud i djelovati na temelju toga, to je najviši cilj škole. Takvo učenje nije tek puka informacija; to je učenje o životu, učenje i priprema za život. Kao pastiru ove mjesne Crkve osobito mi je stalo da naše škole doista postanu drugi dom za našu djecu i mlade, u kojima će oni uz potrebno znanje usvajati temeljne ljudske i kršćanske vrednote. Stoga, u svima vama, poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici i odgojitelji, vidim osobe koji imaju prevažnu i uzvišenu zadaću odgoja naše djece i mladeži na dobrobit i bolju budućnost Crkve i društva.

U toj odgojno-obrazovnoj zadaći, koja je često slabo vrednovana i društveno potcijenjena, posebnu podršku upućujem svima koji su uključeni u vjerski odgoj – u obitelji, školi i župnoj zajednici. Moja misao upravljena je vama, dragi roditelji, da uza sve svoje roditeljske obveze ne zanemarite kršćanski odgoj svoje djece. Upravo u obiteljskom ozračju treba se događati prva inicijacija u kršćanski život; u obitelji se budi smisao za Boga, u njoj se događaju prvi koraci u molitvi i odgaja moralna svijest. Kršćanski se odgoj u obitelji više svjedoči nego uči, više živi nego naređuje. I vi, dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice u školi, nastojte svojim zauzetim radom i odgojnim kompetencijama dati značajan doprinos novoj humanijoj slici škole o kojoj govorimo. Vjeronauk je u tome ključni školski predmet koji odgaja za vrednote i potiče cjelovito učenje o životu. Istodobno se obraćam i vama, braćo svećenici, koji ste po svom pozivu i službi najizvrsniji odgojitelji u vjeri, da u ovoj svećeničkoj godini svoje najbolje sposobnosti i umijeća usmjerite na redovitu župnu katehizaciju, ne samo djece i mladih nego svih vam povjerenih vjernika.

U toj vam perspektivi svima želim ustrajan i plodonosan rad, zajedništvo i suradnju, a iznad svega takvo odgojno ozračje u kojem će svakodnevno svi njegovi sudionici – oni koji poučavaju i odgajaju, kao i oni koje se poučava i odgaja – rasti, poboljšavati svoju ljudskost i razvijati svoje sposobnosti. I na kraju, prisjećajući se riječi jednog genijalnog odgojitelja, koji reče da je odgoj „stvar srca“, na sve zazivam Božji blagoslov, kako bismo u školi njegove ljubavi učili najdublje tajne života i razvijali najraznovrsnija i najhumanija umijeća dostojna čovjeka kao slike Božje.

U Splitu, 1. rujna 2009.

Vaš nadbiskup:
Mons. Marin Barišić

Zanimljivosti

Jedan talenat teži oko 30 kg, a u novozavjetno vrijeme je postojao i dvostruki talenat koji je težio oko 60 kilograma.

Humor

Hodao čovjek plažom i odjednom ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od pijeska, kad se pojavi duh i reče: - Oslobodio si me iz lampe i znaš kako već ide dalje. Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa možeš tražiti samo jednu želju. *Čovjek se duboko zamisli i reče: – Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih posjetiti svoj zavičaj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko oceana. *Duh se nasmija: – To je nemoguće. Zamisli samo koliko ljudi treba da se most izgradi. I kako uopće da stupovi dosegnu dno Atlantika! Reci neku drugu želju. *Čovjek se opet duboko zamisli i reče: – Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosjećajan. Volio bih da mogu razumjeti žene… da znam što one osjećaju, što misle kad iznenada zašute… da znam zašto plaču… da znam što one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako ih usrećiti. *Duh će na to: – Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?

Poslovice

Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)