Nadbiskupijski stručni skup: Evanđelje milosrđa u nastavi vjeronauka

Split, 5. ožujka 2016.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj za obrazovanje, u subotu, 5. ožujka 2016. održan je drugi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi.

U velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kako bi kroz dva tematska predavanje i jednu pedagošku radionicu sudjelovali u stručnom usavršavanju na okvirnu temu: Evanđelje milosrđa u nastavi vjeronauka.

skup2016za vrijeme predavanja u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa

Nakon zajedničke molitve koje su predvodile Sonja Čulić i Nevenka Grbeša, vjeroučiteljice u Osnovnoj školi Brda u Splitu, u rad stručnog skupa sudionike je uveo don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda. Povezujući temu skupa s obilježavanjem godine Božanskog milosrđa, predstojnik je podsjetio na poziv pape Franje svim vjernicima na život prožet konkretnim djelima milosrđa kroz osluškivanje potreba bližnjih. Posebnu ulogu u tome trebaju imati vjeroučitelji, usmjeravajući duhovno lutanje djece i mladih prema povratku u „kuću milosrdnog Oca“, bez izvanjskog robovanja krutim metodičko-didaktičkim pravilima nego s milosrđem kao temeljnim stavom prema učenicima te vjeronaukom kao „školom istinskog milosrđa“.

Riječima podrške i ohrabrenja u pozdravnom govoru okupljenim vjeroučiteljima obratio se i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Njegova poruka išla je u smjeru problematiziranja teme milosrđa kao nečeg što nije površno već nas pogađa u dubinu vjerničkog bića. Na primjeru izgleda službenog loga jubilarne godine nadbiskup je govorio o simbolici veze između Krista i grešnog čovjeka kojeg noseći na leđima oživljava i suobličuje u jedinstvenom pogledu na Božju ljubav i milosrđe.

skup20163otac Nadbiskup objašnjava značenje loga Godine jubileja

Nakon uvodnog dijela uslijedilo je prvo predavanje na temu Božja milosrdna pravednost i pravedno milosrđe u Svetom pismu koje je održao doc. dr. sc. Domagoj Runje, profesor biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Naglašavajući važnost svakodnevnog poniranja u biblijske tekstove Runje je kroz svojevrsnu igru riječima svoje predavanje temeljio na poimanju milosrđa u Starom i Novom zavjetu. Polazeći od starozavjetnog biblijskog teksta (Izl 34,5-7), predavač je ukazao na uži i širi kontekst spomenutog teksta kroz sliku milosrdnog i pravednog Boga koji istodobno ljubi i kažnjava. Na primjeru Mojsija biblijski pisac tako pokazuje svu dinamiku odnosa čovjeka prema Bogu kojega gleda licem u lice te mu unatoč svojih slabosti i sumnji pristaje nesebično služiti. Iako ljut na narod „tvrde šije“, Jahve Izraelcima oprašta njihovu nevjeru upravo zbog Mojsijeva zauzimanja te ga kao takvog prepoznaje kao istinskog vođu i proroka koji Božju naklonost nije iskoristio za svoj osobni probitak. Čak i u trenutku kažnjavanja Mojsija zbog njegova distanciranja od naroda, Jahve pokazuje svoju milosrdnu ljubav te, prema tradicijskom tumačenju židovske Hagade, plače nad Mojsijevim opisom vlastite smrti. Upravo na tom tragu moramo tumačiti i Jahvinu kaznu ili prokletstvo potomaka kojeg u svjetlu razumijevanja biblijskog načina razmišljanja shvaćamo kao posljedicu dobrog ili lošeg djela, gdje je Božje milosrđe određeno kao neprolazno i vječno, a Božaja kazna kao prolazna i vremenita.

Konkretnu primjenu Mojsijeva Zakona u Novom zavjetu fra Domagoj Runje prikazao je na primjeru iz evanđelja (Iv 8) gdje se Isus pokazuje kao vrstan tumač i branitelj Zakona dok farizeji isti koriste parcijalno, selektivno i na teret slabijega. Božje pravedno milosrđe Isus ovdje pokazuje kroz nasljedovanje rabinske tradicije koja kaznu primjenjuje u svrhu spašavanja, a ne oduzimanje života te davanja druge prilike kroz oprost, kajanje i obraćenje.

Nakon dinamične i zanimljive rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda uslijedila je kraća stanka te drugo tematsko predavanje na temu Milosrđe u kršćanskom moralu i u socijalnom nauku Crkve koje je održao doc. dr. sc. Marijo Volarević, profesor na katedri moralne teologije na KBF-u u Splitu. Kroz prizmu papinske enciklike Veritatis splendor, predavač se osvrnuo na kršćanski moral kao normativnu, a ne samo deskriptivnu kategoriju, u kojem na prvi pogled nema mjesta za milosrđe. Ipak, kako je naglasio, brojna nam mjesta u evanđelju govore kako je Krist upravo milosrđe uzeo za glavni pravac svoga poslanja te se ono nikako ne protivi pravednosti. No, da ne bismo upali u opasnost prilagođavanja objektivne moralne norme vlastitom nahođenju, važno je ustrajati na zahtjevu kajanja zbog učinjenih propusta i čvrste odluke za nadoknadom pretrpljene štete. Praštanje stoga nipošto ne znači popustljivost prema grijehu, a milosrđe se ne smije pretvoriti u sentiment koji zamračuje istinu. Kršćanski moral je moral milosrđa, ali i moral mučeništva, u trajnoj otvorenosti prema slobodi čovjeka koji bira između dobra i zla. Milosrđe ovdje ne dokida zdrav moral već mu pomaže održati ravnotežu između pretjerane zauzetosti i opuštenosti, krutosti i laksizma. Ključnu ulogu u tome ima čin obraćenja gdje se grješan čovjek okreće od stvorenja prema Bogu, ne tražeći sebe već Božju djelotvornu ljubav koja ga kroz prizmu milosrđa trajno mijenja i ispravlja.

Crpeći svoja načela iz Svetog pisma i socijalni nauk Crkve svoju etičku dimenziju gradi na Isusovu milosrdnom odnosu prema čovjeku. Posebice se to odnosi na kritiku farizeja i pismoznanaca te njihove nedjelotvorne vjere koja je u suprotnosti s Kristovom zauzetosti prema zapostavljenima, odbačenima i ugroženima. Kako milosrđe ne bi ostalo na razini sažaljenja, moralna teologija kao i socijalni nauk Crkve ukazuju na vršenje tjelesnih i duhovnih djela milosrđa kao temelja razvoja socijalne pravde među svim ljudima. Papa Pio XI tako govori o pravednoj raspodjeli dobara i jednakosti među ljudima s ciljem ublažavanja bijede u društvu, dok Kompendij socijalnog nauka Crkve međusobno pomaganje vidi kao vraćanje onoga što nekome nedostaje. Na tom tragu je i papina bula „Lice milosrđa“ koja solidarnost kao najveću krepost gleda u njezinoj verbalnoj, djelatnoj i institucionalnoj dimenziji. Papin poziv da budemo milosrdni kao Otac nebeski itekako se može primijeniti na aktualni trenutak gdje se tjelesna djela milosrđa preslikavaju u globalnoj borbi za hranu i pitku vodu, brigu za bolesne i odnos prema izbjeglicama i prognanicima. Duhovna djela milosrđa vezana su pak za trajnu formaciju djece i mladih, strpljivo podnošenje drugih i drugačijih, te političko djelovanje u pravcu izgradnje trajnog mira.

skup1vjeroučitelji osnovnih škola za vrijeme radionica

O konkretnim primjerima milosrđa kao sadržaju i metodi vjeronaučne nastave bilo je riječi na pedagoškim radionicama koje su vodili s. Marinela Delonga, Elena Jelčić Sulić, Edita Jerković, Krešimir Jurić, s. Vedrana Krstičević, Kristina Sršen, Marina Šimić, Marinko Tošić, Ana Gelo i s. Petra Šakić. Radionica se temeljila na pronalaženju vjeronaučnih tema koje govore o Božjem milosrđu, s naglaskom na izradu smjernica njihovog izvođenja kroz molitveni uvod, korištenje službenog loga Godine milosrđa te povezivanja nastavne jedinice s konkretnim djelom milosrđa, župom kao „oazom milosrđa“, sakramentom pomirenja i svecima kao uzorima milosrđa.

Ovaj nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje bio je i prilika za jedno kraće informiranje o novinama koje donosi Cjelovita kurikularna reforma. U tom smislu, Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, pozvala je sve vjeroučitelje da se uključe u javnu raspravu o 52 reformska dokumenta koja će trajati od 22. ožujka do 14. travnja ove godine.

Petar Kelvišer

Fotogalerija Kristina Bitanga

Zanimljivosti

U Dioklecijanovo vrijeme učitelji različitih područja imali su bitno različite plaće. Učitelj u osnovnoj školi bio je plaćen 50 denara mjesečno po dječaku, učitelj aritmetike i učitelj stenografije 75, učitelj rukopisa ili paleografije 40, književnosti ili pak geometrije 200 denara, a najbolje je plaćen bio učitelj govorništva sa 250 denara.

Humor

Ivica piše pisanu provjeru znanja. UČITELJICA: Ivice, nadam se da te ovaj put neću uhvatiti kako prepisuješ? IVICA: Učiteljice, i ja se nadam.

Poslovice

Tko pobijedi strah taj je i tigru opasan protivnik. (Indijska)