Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi

Split, 27. - 29. kolovoza 2009.

Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola s temom “Procesi učenja i vrednovanja u vjeronaučnoj nastavi” započela je u četvrtak 27. kolovoza u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

Na školi, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, okupilo se oko 400 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjeroučiteljica, kao i predstojnici i predstojnice (nad)biskupijskih katehetskih ureda te profesori na teološkim i drugim učilištima.

Pozdravljajući okupljene vjeroučitelje, predstavnike ministarstva i HBK, predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš izrazio je nadu kako će i ova katehetska škola donijeti vjeroučiteljima nova saznanja koja će biti poticaj i motiv za svladavanje nadolazećih izazova u novoj školskoj godini. Kao izaslanik splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića okupljenima se obratio generalni vikar mons. Ivan Ćubelić. Razumijevajući težinu i odgovornost vjeroučiteljskoga poziva mons. Ćubelić je kazao kako su i sami vjeroučitelji “predmet” promatranja i vrednovanja – u razredu, zbornici ali i u društvu – od onih koje sami vrednuju ali i od brojnih drugih s kojima surađuju i koji ih promatraju. Od vas se očekuje da budete vjerodostojni svjedoci, da se aktivno uključite u razgovore i rasprave o neradnoj nedjelji, o zaštiti života, o umjetnoj oplodnji, o vjerskim simbolima i drugim važnim temama te i na taj način date važan prinos Crkve u hrvatskom društvu, istaknuo je mons. Ćubelić.

dscf5383x

vjeroučitelji na otvaranju katehetske ljetne škole

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović u pozdravnom je govoru istaknuo kako živimo u vremenu u kojem nam se nameće poremećeni sustav vrijednosti te se stvaraju različite psihoze, defetizam i beznađe. Sve to utječe na mlade ljude te im stoga još više treba ponuditi sadržaje koji imaju istinsku vrijednost, pomoći im razlučiti dobro od zla te im dati optimizam i motivaciju, vjeru i nadu u bolju budućnost. U tomu veliku ulogu, važnost i odgovornost ima vjeronauk i vjeroučitelji, istaknuo je Filipović. Otvarajući ljetnu školu, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić istaknuo je kako procesi učenja, a onda posljedično i vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi uvijek i neizostavno uključuju ljubav koja prožima i preobražava vjeroučitelja te prožima i preobražava i njegov odnos ne samo prema vjeroučenicima, prema nastavi, nego i prema školi, društvu, svim njegovim subjektima te prema kulturi i tradiciji vlastite i svake druge sredine i naroda. Procesi učenja uključuju istodobno i zajedništvo koje se ostvaruje putem svjedočanstava vjeroučitelja i vjeroučenika koje nas uvodi u empatijsko ozračje i odnos, u plodan dijalog. “Dok primjećujete određenu tendenciju u školi da se težište s nastave i relacije prebacuje na mjerljive rezultate i ishode učenja, da se od škole očekuje da djecu i mlade pripremi za proizvodnju, funkcionalnost i snalaženje u promjenjivim gospodarskim strujanjima i tržištu, vjeronauk i vi vjeroučitelji imate nezahvalnu ulogu biti kritički korektiv takvih pragmatičnih tendencija koje čovjeka svode na funkcionalnost i njegove sposobnosti vrednuju prema tržišnim kriterijima. U školu i u nastavne procese i sadržaje pozvani ste unositi dimenziju čovjekove otajstvenosti, poštovanja i vrednovanja neponovljive jedinstvenosti i originalnosti svake ljudske osobe”, poručio je vjeroučiteljima biskup Hranić. Pozdravnim se riječima nazočnima obratio i predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin koji je ujedno i moderirao prijepodnevni dio programa.

Prvo predavanje na temu “Odnos spoznaje i vjere” održao je dr. Ivan Tadić. Istaknuo je kako je vjera slobodan i osoban čin, milost i dar. Njome čovjek Bogu potpuno podlaže svoj razum i svoju volju. Vjera nije plod razuma odnosno uma, ali ga ona podrazumijeva i uključuje; ona se ne boji razuma nego ga traži i pouzdaje se u njega. Govoreći o vjeroučiteljevoj zadaći i pomoći u razumijevanju i životu u otajstvu vjere, dr. Tadić je naglasio da vjeroučitelj svojim poslanjem poučava istine vjere ali i živi ono što poučava, vjeru u koju vjeruje. On je zrcalo jedne i druge vjere, pa je pravi vjeroučitelj i vjeropokazatelj. Njegova je zadaća dovesti učenika k Bogu, koji jedini može utažiti čovjekovu metafizičku žeđ. Dr. Rudi Paloš održao je predavanje “Sadržajne i odgojne kompetencije u procesu učenja”. Imajući na umu posebnu, premda nedovoljno isticanu i vrednovanu odgojnu ulogu škole u današnjem društvu, postavlja se pitanje o mogućnostima i potrebama odgojne kompetencije vjeroučitelja. Ispravnim vrednovanjem odgojno-obrazovne funkcije škole, smatra dr. Paloš, vjeronauk može biti i (p)ostati predmet koji promiče i podržava sve, pa tako i sadržajne i odgojne kompetencije vjeroučitelja i vjeroučenika, time će ujedno doprinijeti i boljitku i napretku hrvatske škole i društva općenito. U poslijepodnevnom dijelu prvoga dana Škole sudionici su nastavili rad u radionicama o temama “Raznovrsnost smjerova, polja, ciljeva i metoda vrednovanja”, “Metode vrednovanja i samovrednovanja postignuća učenika”, “Učenik kroz vrednovanje” i “Vrednovanje i učenje uz ‘portfolio’ metodu”.

KLJSa

vjeroučitelji sudjeluju na ekuharistijskom slavlju u katedrali sv. Dujma

Prvi dan završio je euharistijskim slavljem koje je u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio biskup Hranić.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Drugoga dana Škole u petak 28. kolovoza držana su dva predavanja.

Dr. Ana Thea Filipović govorila je o usmjerenosti prema subjektu i vrednovanju u vjeronaučnoj nastavi, a dr. Vesna Buljubašić-Kuzmanović izlagala je o temi “Metode i instrumenti vrednovanja u praćenju uspješnosti učenja”. Usmjerenost obrazovanja prema obrazovnim ishodima i osposobljenostima, kojoj se vjeronauk kao školski predmet ne može oteti, može biti plodonosan izazov za ponovno promišljanje o ulozi i svrsi vrednovanja u tom predmetu. Vjeroučitelji i vjeroučiteljice se, naime, nerijetko osjećaju nelagodno upravo naspram vrednovanja i ocjenjivanja učevnih ishoda u svom predmetu. Neki ga shvaćaju samo kao nužno zlo koje je bezuvjetno povezano sa školom, ali koje je zapravo teško pomiriti s temeljnim ciljevima i sadržajima kršćanske poruke. Zbog toga treba ponajprije istaknuti neizbježnost i važnost vrednovanja i u vjeronaučnoj nastavi, istaknula je dr. Filipović.

Govoreći o vrednovanju u suvremenoj didaktici upozorava da se ono ne svodi na završno vrednovanje nego je prisutno u cijelom nastavnom procesu: na početku kao dijagnostičko vrednovanje kojim se analizira i utvrđuje polazna učevna situacija, u tijeku nastavnog procesa kao longitudinalno, korektivno i formativno vrednovanje koje propituje i usmjerava tijek učenja te kao završno vrednovanje koje se odnosi i na rezultate i na sam proces. Na kraju svoga izlaganja dr. Filipović iznosi neke značajke religijsko-pedagoškoga poimanja mjerenja i vrednovanja postignuća u školskome vjeronauku. Prvotno smatra da mjerenje i ocjenjivanje postignuća u vjeronauku ne smije biti jedini niti dominantni oblik davanja povratnih informacija u školi. Nadalje, učenju je potrebno priznanje, ali i objektivna informacija koja nuka na ispravljanje. U ispitivanju školskih postignuća učenici/ce polažu račun o tome kako su se zahtjevi nastavnoga plana i programa odrazili u njihovu učenju i u njihovim postignućima. U nastavnim planovima i programima dolaze do izražaja društvena i kulturna očekivanja prema školskome učenju.

KLJSb

vjeroučitelji za vrijeme predavanja

Na pitanje što se u vjeronauku treba, može i smije mjeriti i vrednovati, moguće je odgovoriti samo u povezanosti s nastavnim planovima i programima. Osim postignuća koja se zahtijevaju izvana, škola i nastava trebaju stvarati prostore u kojima će učenici/ce i sami sebi postavljati ciljeve i zadatke. I ta postignuća moraju biti zapažena i vrednovana, jer inače je uzaludno govoriti o individualizaciji nastave, objasnila je predavačica te nastavila: mjerenje postignuća ne smije se svesti na društvenu zadaću otvaranja pristupa daljnjem obrazovanju i društvenom uspjehu. Ono mora biti pravedno i prema pojedinom učeniku u njegovom vlastitom tempu učenja. Kvaliteta učevnog postignuća najuže je ovisna o kvaliteti nastave. Zbog toga su mjerenja postignuća i evaluacija nastave upućeni jedno na drugo. U vjeronauku se, tvrdi dr. Filipović, mnogo toga može mjeriti, no nešto se ne može mjeriti, a sve se niti ne smije mjeriti. Mjerenje postignuća, prosuđivanje i ocjenjivanje moraju biti objektivni i pravedni. Istodobno se u školi pokazuje da su objektivnost i pravednost složen zahtjev, za kojim se može samo što više težiti. Ovisno o tome je li kod mjerenja postignuća u prvom planu usporedba s učevnom skupinom ili s vlastitom učevnom biografijom, sud će biti različit. Učevne biografije su naime uvijek učevne sudbine koje su usko povezane sa životnim sudbinama. U središtu vjeronauka je religiozno učenje; mjerenje i vrednovanje postignuća njemu je usmjereno, ali ono nije samo to središte, zaključuje dr. Filipović.

Dr. Buljubašić-Kuzmanović naglasila je u svom izlaganju da je cilj i zadatak aktivnim i iskustvenim učenjem razvijati metode i instrumente praćenja uspješnosti učenja. Velika pozornost se treba dati i razvojnim osobinama učenika koje se vrednuju (afektivni, kognitivni, psihomotorički) tj. potreban je u vrednovanju cjelovit pristup i u svakom djetetu pronaći ono što je dobro te to razvijati. Govoreći o karakteristikama vrednovanja u tradicionalnoj i suvremenoj školi, predavačica je između ostaloga naglasila da je u suvremenoj školi, gdje je nastava usmjerena prema učeniku, ocjenjivanje trajno i kumulativno usmjereno na razvoj, uspjeh i napredak te je u proces ocjenjivanja uključen i učenik, a njegova samoprocjena je ključ razumijevanja djetetovih tekućih opažanja koja se stavljaju u funkciju nastave i razvoja. Roditelji se smatraju, kazala je dr. Buljubašić-Kuzmanović, prvim učiteljima i partnerima škole i vrijedan su izvor nadopune i jačanja škole te su vijek dobro došli u školu. Govoreći o metodama rada ona potiče na kreativno učenje i umrežavanje, a odgojno-obrazovnu metodu potpomognutu strahom tj. takvim autoritetom koje se temelji na strahu smatra nedjelotvornom. Oba predavanja izazvala su dinamičnu diskusiju.

U poslijepodnevnom dijelu programa održane su pedagoške radionice te kulturni program, koji je vodila vjeroučiteljica Helena Balajić, a u kojemu je nastupila klapa “Kampaneli”. Nekoliko vjeroučitelja i ove je godine samoinicijativno sudjelovalo u akciji dobrovoljnog darivanja krvi koja je provedena za trajanja škole.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Posljednjega dana škole u subotu 29. kolovoza predstavljeni su rezultati radionica kojima su sudionici pristupili ozbiljno i kreativno s velikim entuzijazmom. Temama radionica pokušalo se putem različitih metoda postići vrednovanje ne samo učeničkih dostignuća na razini znanja nego kvalitete cjelovitoga nastavnog procesa; dakle, vrednovati ne samo učeničko znanje nego i kvalitetu rada te njegove/njezine društvene odnose. Zadnje predavanje „Izdradba Nacionalnoga kurikul(um)a i katolički vjeronauk u školi“ održao je dr. Josip Baričević, član Vijeća za nacionalni kurikulum. Stavivši naglasak na ono „novo“ što se u tom pogledu dogodilo nakon završetka javne rasprave o Prijedlogu Nacionalnoga okvirnog kurikuluma (NOK-a) i početka rada novoosnovanoga Vijeća za nacionalni kurikulum u ožujku ove godine, dr. Baričević je izlaganje podijelio u tri dijela.

U prvomu je dijelu progovorio o suvremenom kurikularnom pristupu u planiranju i programiranju odgojno-obrazovnog procesa u svijetu i u nas. U drugom je dijelu govorio o izradbi Hrvatskoga nacionalnog kurikula (HNK) u aktualnoj preobrazbi hrvatskoga predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, dok se je u trećem dijelu osvrnuo na koncepciju, identitet i status katoličkoga vjeronauka u aktualnoj preobrazbi hrvatskoga školstva. Ocijenivši dosadašnji rad Vijeća i postignutu razinu komunikacijske kakvoće smatra da se u sljedeće dvije godine realno nadati izradi cjelovitoga Hrvatskoga nacionalnog kurikula (HNK), odnosno cjelovitoga Hrvatskoga nacionalnog odgojno-obrazovnog upitnika (HNOUP) za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje koji bi vjerojatno imao pet dijelova/dokumenata: HNK za predškolski odgoj i obrazovanje; HNK za osnovnu školu; HNK za gimnazije; HNK za strukovne škole i HNK za umjetničke škole. Vijeće za nacionalni kurikulum donijelo je kratki jezgrovit opis obvezatnoga izbornog predmeta konfesionalnoga Vjeronauka i njemu alternativnoga predmeta Etike iz kojega se naziru, ustvrdio je dr. Baričević, sve bitne odrednice koncepcije, identiteta i statusa katoličkoga vjeronauka u aktualnoj preobrazbi hrvatskoga školstva na tragu suvremenoga kurikularnog pristupa u planiranju i programiranju odgojno-obrazovnoga procesa.

KLJSC

okrugli stol zadnjeg dana Katehetske ljetne škole

U opisu, tako, stoji da je vjeronauk „u skladu s Ugovorom između Svete Stolice i RH (1996./1997.) te u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (2002.) i s provedbenim ugovorima između Vlade RH i pojedinih vjerskih zajednica (1999. i nakon 2002.) – konfesionalni izborni predmet za učenike svih razreda osnovne i srednje škole, koji nakon izbora postaje obveznim te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta. Ekumenski je i dijaloški otvoren prema drugim konfesijama, religijama i svjetonazorima. Posebno pridonosi upoznavanju, čuvanju i razvijanju vlastitoga vjerskog, etičko-moralnog i kulturnog identiteta, te upoznavanju i poštivanju vjerskoga, etičko-moralnog i kulturnog identiteta drugih i drugačijih“. U raspravi koja je uslijedila, vjeroučitelji su se posebno zanimali oko upisa ili ispisa učenika s vjeronauka te o neusklađenosti održavanja nastave vjeronauka u školama misleći pri tom na one škole u kojima se nastava vjeronauka, odlukom ravnatelja, odvija u suprotnoj/drugoj smjeni što nije prikladno te rezultira slabijim odazivom učenika na vjeronauk. Budući da je to, kako kažu, diskriminacija vremena i nepravda koja se nanosi vjeronauku, vjeroučitelji su u tom svjetlu predložili da bi bilo dobro ravnatelje škola „dovesti“ na Katehetsku školu ili im barem putem dopisa od strane Agencije za odgoj i obrazovanje osvježiti pamćenje o novonastalim promjenama u tom vidu.

Nadalje se govorilo o vjeronaučnoj olimpijadi te je dano nekoliko prijedloga koji bi olakšali rad vjeroučitelja. Predstojnik NKU Ivica Pažin potaknuo je vjeroučitelje na redovno praćenje “Katehetskog glasnika”. Također je obavijestio kako je ponovno pokrenuto doškolovanje vjeroučitelja za rad s učenicima s posebnim potrebama. U tom jednogodišnjem programu sudjelovat će 40 vjeroučitelja iz različitih biskupija. Polovicu troškova snosi HBK, a drugu polovicu pojedine biskupije. Po završetku programa kvalifikacija će prvi puta biti upisana u radnu knjižicu. Pažin je istaknuo kako je i to doprinos HBK da u nedostatku timova ljudi Crkva pridonese obrazovanju. Na kraju je u ime predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju biskupa Hranića, koji se ispričao što nije mogao ostati do kraja programa, i NKU zahvalio svima na aktivnom sudjelovanju u radu škole, osobito domaćinu Katehetskom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije na čelu s predstojnikom mr. Perišem na ugodnom domaćinstvu i dobroj organizaciji. Već nekoliko godina doživljavamo ljepotu zajedništva te dobar i kvalitetan rad koji nas uvijek iznova privlače u Split, kazao je Pažin poželjevši svim sudionicima dobar početak školske i katehetske godine.

Silvana Burilović

Zanimljivosti

Najveća vjerska građevina na svijetu je hram bogu Višnu u Angkoru.

Humor

Ispovjednik starijem gospodinu: – “U paklu će biti plač i škrgut zuba!” – “Ne brinem se jer plakati ne znam, a zubi su mi već davno poispadali.” – ovaj će na to.

Poslovice

Ne idi utabanim putem. Umjesto toga kreni tamo gdje puta nema i ostavi trag. (Anoniman)