Netko je zapisao: Put je tamo gdje netko ostavi trag. Trag kojega su franjevci ostavili na prostorima Bosne i Hercegovine prepoznao je predstojnik Katehetskog ureda pozvavši vjeroučitelje Splitsko–makarske nadbiskupije na izlet u Ramu.
Hrvatska povijest, o kojoj vjeroučitelji govore u sklopu vjeronaučne nastave, ispisala je i na ovim prostorima stranice svjedočanstva o istinskoj borbi za očuvanje vjerske, nacionalne i kulturne pripadnosti koju su, usprkos mukotrpnoj prošlosti, franjevci širili među Hrvatima.
vjeroučitelji pred križem u Rami
O tome smo se uvjerili već u Tomislavgradu gdje smo pohodili samostan i župnu crkvu koja je više od petnaest godina građena pod vodstvom župnika fra Mije Čuića čiji se spomenik nalazi u dvorištu crkve. Kao dobar domaćin dočekao nas je gvardijan fra Mladen Rozić i proveo kroz zdanje koje su ljudske ruke i nakon rušenja ponovno podizale na slavu Božju. Posebnu pozornost vjeroučitelji su pokazali pogledom na original sliku Vlahe Bukovca Isus – prijatelj malenih čiji je svaki detalj vrijedan divljenja. Prizor koji je umjetnik ostavio kao da je vjeroučiteljima poručivao kako su upravo oni živi pokretači ovakvih slika kada svojim svjedočenjem stvaraju ozračje za žive susrete Isusa i malenih.
Obgrljeni ljepotom Ramskog jezera nastavili smo putovanje prema Gospinom svetištu, hodočasničkoj crkvi Majke od milosti, gdje smo slavili euharistiju. Predvodeći ovo slavlje, oslanjajući se na osobu Tome apostola, don Josip je istaknuo opasnost izoliranja iz zajednice i važnost pripadnosti Crkvi koja rađa osobno iskustvo i riječi: Gospodin moj i Bog moj! Na kraju propovijedi poručio je da se treba truditi osobno doživjeti Isusa Krista kako bi naše iskustvo bilo poticaj vjeroučenicima da se i oni s Njim susretnu.
vjeroučitelji u umjetničkoj galeriji
Duhovno okrijepljeni doživjeli smo prostor prirodne ljepote, umjetničkih, zanatskih i majstorskih dostignuća koje nam je približio gvardijan fra Tomislav Brković provodeći nas kroz Franjevački samostan, Kuću mira, Etnografski muzej i Umjetničku galeriju. Potaknut našom pjesmom O, Gospe Sinjska vratio nas je u prošlost istaknuvši 1687. godinu kada su četvrti put spaljeni crkva i samostan, a franjevci su s narodom iz Rame pobjegli pred Turcima u Sinj. Sa sobom su tada ponijeli osobito štovanu sliku Majke od Milosti, danas poznatu kao Gospu Sinjsku. Nedugo zatim franjevci se vraćaju u Ramu i nazočni su sve do danas.
Prošlost ramskog kraja sačuvana je od zaborava u muzeju Franjevačkog samostana koji je jedinstvena građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine. Imali smo prigodu vidjeti izloške starih zanata, gospodarstva, stambenih kultura i tekstilne radinosti. Gvardijan nas je pozvao da se zaustavimo u samostanskoj ćeliji – sobi fra Jeronima Vladića koja je uređena u duhu vremena u kojem je živio ovaj istaknuti franjevac. Ispred samostana vidjeli smo izuzetno vrijedne umjetničke skulpture: Ramski križ i Spomen obilježje ramskim žrtvama akademskog kipara Mile Blaževića, Divu Grabovčevu, Gospina vrata akademskog kipara Kuzme Kovačića i Posljednju večeru koja ima svoju posebnost jer pokraj apostola Jude „nudi slobodno mjesto“. Bila je to prigoda da se sjetimo koliko smo puta u svom životu „sjeli kod Jude“.
križni put na otvorenom
Duhovno okrijepljeni okupili smo se na zajedničkom ručku kojega nam je osobno darovao naš Nadbiskup. U trenutcima druženja razmijenili smo iskustva rada jedne protekle školske godine doživjevši nešto što mnogi danas traže, a to je duh zajedništva. Riječi zahvale za sve što živimo i jesmo kao i teret našega poslanja stavili smo u molitvu križnog puta kojega je naš Predstojnik predmolio kroz ramski krajolik.
Na povratku kući posjetili smo Samostan – duhovni centar „Karmel sv. Ilije“ i prepoznali ga kao mjesto koje poziva na molitvu, bratsko zajedništvo, njegovanje prijateljstva i druženje. U tom duhu krenuli smo svojim kućama noseći u sebi jedan lijep dan darovanog nam zajedništva kroz koje se izgrađujemo i kao ljudi i kao vjeroučitelji.
Marina Šimić