Hodočašće vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije - Stopama Sv. Franje

Prvi dan u franjevačkom svetištu La Verna, 1. travnja 2024.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, na dan Uskrsa uvečer u pratnji fra Domagoja Runje i agencije Ichtis, pod olujnim jugom jedan autobus vjeroučitelja hodočasnika, uputio se trajektom u Anconu.

Iako su igrom slučaja svi dobili kabine, veliki broj vjeroučitelja nije prospavao noć jer su valovi bili veliki. Ujutro se nakon doručka, pa sve do iskrcaja, tražilo neko mjesto na vanjskim palubama, kako bi nakon cjelonoćnog dežuranja, koliko toliko osvježeni izišli s trajekta.

Nakon iskrcaja u Anconi, krenuli smo za svetište - La Vernu. Po putu smo stali osvježiti se uz kroasan i cappuccino tako da smo dobre volje, unatoč umoru, mogli nastaviti dalje u pravcu La Verne. Vozili smo se uz stručno tumačenje fra Domagoja o imenu Ancona, o pokrajinama i njihovim osobitostima te naposljetku o životu sv. Franje. Tako smo, dobro pripremljeni, nastavili po oblačnom vremenu za La Vernu, mjestašce na planini, smješteno na više od 1200 m nadmorske visine. Upravo je tu sv. Franjo dobio stigme.

To prvo odredište ujedno je, i emotivno i duhovno, u središtu samog putovanja, stoga smo željno iščekivali dolazak. Po putu smo molili radosna otajstva krunice i polako busom grabili po planini.
Po dolasku dočekala nas je gusta magla koja je doprinosila mističnosti trenutka i našeg boravka na La Verni. Usred guste bukove šume, kroz maglu je izvirivao ogroman kompleks svetišta koji se sastojao od gostinjca, velike crkve, nekoliko manjih kapelica i mjesta gdje je sv. Franjo boravio u šumi, kapelice gdje je primio stigme i drugih  sakralnih prostora. Kroz tu maglu, i sitnu kišu koja je cijelo vrijeme sipila, po vjetru i po hladnoći, gotovo da se mogla osjetiti težina i mističnost Franjina života, a uz pomoć bukove šume, zelene mahovine i narcisa koji su gotovo sjajili ispod stabala, mogli smo naslutiti Franjinu radost. Svi smo se raspršili po svetištu kako bismo se mogli posvetiti svojim molitvama.

 

Nakon kratkog razgledavanja sudjelovali smo na molitvi devetog časa, a potom i dirljivoj stoljećima poznatoj procesiji s relikvijama sv. Franje, koju fratri mole svaki dan. Tako smo uz molitvu i pjesmu hodali za njima, putem od bazilike do kapele stigmi i natrag. Mnoštvo ljudi je sudjelovalo u procesiji, mirno i svečano pjevajući psalme, čitajući životopis sv. Franje i pjevajući njegovu  Pohvalu Bogu – molitvu koju je napisao nakon što je primio stigme. U tom estetsko duhovnom molitvenom trenutku, ponovno smo mogli osjetiti Franjin duh predanja Bogu, vjere u njega, radost i cjelokupnost pripadanja Bogu i prikazivanja svih stvorenja Njemu. Molili smo za sebe, svoje najbliže, za druge vjeroučitelje, za vjeroučenike, profesore i za mnoge druge koji su nam se preporučili u molitve na ovom svetom mjestu.

Potom je u kapelici sv. Lovre fra Domagoj predvodio euharistijsko slavlje za sve nas i naše nakane, te je održao lijepu propovijed o istini i laži, novom životu u Kristu koji uključuje istinu, a izbjegava i isključuje laž. Nakon sv. mise, obišli smo kapelicu Gospe od Anđela, pogledali reljefe, estetski doživjeli prostor i uputili se prema autobusu. Dobro smo se ugrijali i tako već pomalo umorni stigli u hotel na smještaj i večeru. U radosti, ispunjeni toplinom i Franjinim  primjerom predanja Bogu, nakon večernjeg druženja, povukli smo se u svoje sobe, radosni što ćemo sutra cijeli dan boraviti u Asisu, moliti se i družiti sa sv. Franjom i sv. Klarom. To je bio prvi, bogati dan hodočašća.

Nastavak slijedi.

Zanimljivosti

Svakog petka iz samostana sv. Spasitelja u Jeruzalemu kreće križni put Ulicom bola (Via Dolorosa) do Kalvarije osim prvog petka nakon Božića i ako je sam Božić u petak. U slučaju nevremena križni put je u crkvi.

Humor

Djed veli unuku: ‘Sakrij se brzo, evo nastavnika, a danas nisi išao u školu!’ A unuk će: ‘Bolje se ti sakrij, ja sam im javio da si ti jutros umro!’

Poslovice

Ime nije ništa! Što nazivamo ružom to bi slatko mirisalo i s drugim imenom. (Shakespear)