Malena - božićna priča Novo!

0 preuzimanja

bozicna-svijeca-animacija

PRINT - pdf

Malena je imala srce puno ljubavi i radosti. Pjevušila je dok je pomagala majci u njihovoj kamenoj kući. Slušati njezine pjesmice bio je pravi užitak. Prala je lonce i tave, zalijevala cvijeće na prozorima. Znala je poći u šumu i donijeti naramak suharaka, a nakon toga izribati pod u velikoj sobi. „Moja malena je vrijedna poput mrava, ona je uvijek zaposlena“, govorila majka. „Moja malena je vesela, pjeva kao slavuj“, govorio je otac.

Doista, Malena je cijelu kuću ispunjavala radošću, kratila je svima duge zimske večeri kad se ni svagdanjim kruhom nije obilovalo.

Bili su to teški dani za obitelj, koja je živjela u malom primorskom selu na jugu Francuske. Maleni otac bijaše ribar. Ali otkad se razbolio, nije više mogao na more pa se obitelj izdržavala isključivo radom vrijedne Malenine majke. Premda je živjela u velikom siromaštvu, djevojčica je imala duboko i čvrstu vjeru.

„Doći će ubrzo proljeće i ljeto, tada će se i tebi povratiti zdravlje bit će nam svima bolje“, govorila je ocu. Tjedni su prolazili jedan za drugim. Novac je bivalo sve manje, ali cijelom je kućom odzvanjao zvonki smijeh razdragane djevojčice. Kad su stigli zimski praznici, uzviknula je: „Ah, kako volim božićne blagdane!“

„Ove godine“, reče joj tužno otac, „nećemo ti moći kupiti kakav dar, jer smo ostali bez novaca.“ Malena je to slušala, no bila je uvjerena da se za Božić djeci uvijek mora dogoditi nešto lijepo.

Na Badnju večer, uze ona tatu i mamu za ruku i reče: „Pođimo van, moramo sudjelovati u božićnoj radosti!“

Ostaviše dakle svoju mračnu kolibicu i izađoše u selo. Na svim su kućama prozori bili ukrašeni šarenim vrpcama, lampicama i svijećama, a kako su kuće bile uz cestu, mogla se vidjeti i osjetiti božićna radost.

„Sve su kuće pune radosti, osim naše“ - uzdahnuo je otac.

Malena to nije ni čula, smijala se i u njezinim je očima sjalo vedro raspoloženje.

„Kako smo sretni!“ uskliknula je. „Svi ovi svečano ukrašeni prozori i nas vesele!“

Kad su se vratili kući, Malena poljubi roditelje za laku noć i reče: „Stavit ću cipelu pred vrata za božićni dar.“

„Ah, Malena!“ majka će sa suzama u očima. „Ove godine neće biti darova.“ Pa ipak, cipela je ostala pred vratima. Puna vjere i pouzdanja, djevojčica se rano probudila, te polagano, hodajući na prstima odškrinuta vrata. Odmah je uskliknula:

„Tata! Mama! Dođite brzo! Pogledajte što mi je donio Isus!“ Ondje se u cipelici šćućurio tek izleženi ptić. Sav se tresao od zime.

„Vjerojatno je pao iz gnijezda pod krovom“, ustvrdio je otac.

Malena je šutjela. Za nju je ptić bio božićni dar maloga Isusa i drugo je nije zanimalo. Svu radost i pozornost usredotočila je na nemoćno stvorenje. Umotala ga je u toplu krpu, dala mu jesti i pobrinula se za sve što mu je bilo potrebno. Tom velikom radošću bili su uskoro ispunjeni i njezini roditelji, osjećali su kako im se vraća razdraganost koja ih je ispunjavala za sretnih dana.

Tako je Božić za malenu bio i te godine bogato ispunjen. Duh Božića je neprestano bio u njezinu srcu.

Bruno Ferrero

Pregleda: 858 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Tko se ne moli?
Tko se ne moli?

Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u dupkom punu gostionicu na objed. Sjeo je k stolu za kojim su već sjedili drugi gosti i naručio obrok. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke i pomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega promatrali su ga radoznalo i s podsmjehom. Jedan je mladić upitao: "Vi se u svojoj kući uvijek ovako molite? Zar se doista svi molite?""

Seljak, koji je počeo mirno jesti, odgovori:

"Ne, i kod nas na selu ima onih koji se ne mole."

"Ma nemoj", nastavi mladić smijući se. "A koji se to ne mole?"

"Pa", odgovori seljak, "ne mole se, primjerice moje krave, magarac, svinje..."

Pismo prijatelja
Pismo prijatelja

Dragi prijatelju, pismo_sanducic_ilustracijaKako si? Pišem Ti da Ti još jednom kažem kako Te žarko ljubim, i brinem se za te. Jučer sam Te vidio kako razgovaraš sa svojim prijateljem i onda sam cijeli dan čekao, nadajući se da ćeš doći i malo vremena proboraviti sa mnom. Kad je došla večer, poslao sam Ti divan zalaz sunca i svježi lahor, da malo odahneš. Čekao sam, i čekao, ali nisi došao … To me je jako rastužilo, ali ipak Te volim jer sam Ti prijatelj, što god se dogodilo. Prošle noći, gledajući Te kako spavaš, toliko sam čeznuo da pomilujem Tvoje čelo; zato sam Ti poslao mjesečeve zrake na Tvoj jastuk i Tvoje lice. Opet sam čekao, i želio biti uza Te, da bismo mogli razgovarati. Ah, kad bi barem mogao znati koliko darova imam za Tebe … Ujutro si se kasno probudio i brzo opet otrčao, a da nisi ni pomislio na mene, svoga prijatelja. Kad bi htio i bio pozoran, mogao bi čuti kako ti govorim: volim Te! Pokušavam Ti govoriti preko plavog neba, blagog lahora što šumori kroz granje, preko raznobojnog cvijeća, trepteće zvijezde i srebrnastih oblaka, i reći Ti: VOLIM TE! Objavljujem Ti to slapovima što se ruše niz brijeg. Usred olujne munje i groma, stavljam pticama u usta ljubavne pjesme da Ti pjevaju. Ogrćem Te toplinom sunca, mirišem zrak mirisom prirode … Moja ljubav za Tebe je najveća! Svaki trenutak Tvoga života htio bih dijeliti s tobom, malenkosti, Tvoje uspjehe, Tvoje promašaje, Tvoju žalost. Želim živjeti u Tebi i da Ti živiš u meni! Ako želiš, možemo zajedno provesti vječnost, od danas, i onda uvijek u nebu. Pozivam Te da se danas sretnemo … Sve ovisi o Tebi. Ja ću Te čekati! zauvijek Tvoj prijatelj, Isus Krist P.S. Trebam više glasnika koji bi raznosili ovo pismo i drugima. Molim pošalji ga svima do kojih možeš doći. Hvala.

Zanimljivosti

Najduže svjetsko hodočašće je u Santiago de Compostelu, svetište sv. Jakova apostola u Španjolskoj. “Francuski put” dužine 800 km hodočasnici prelaze pješice, na konjima ili biciklom. Ako se krene iz Pariza, putem koji se skupa sa još 3 ujedinjuje u “Francuski put” duljina hodočašća je čak 2 000 km.

Humor

Želiš godišnji odmor? NE MOŽE! Godina ima 365 dana. Dnevno spavaš 8 sati, što godišnje iznosi 122 dana. Ostaje 243 dana. Dnevno imaš 8 sati odmora, što iznosi dodatnih 122 dana. Ostaje 121 dan. 52 dana godišnje su nedjelje, kada se ne radi i ostaje 69 dana. 52 dana godišnje su subote, kada se također ne radi i ostaje 17 dana. Dnevno imaš pola sata pauze, što godišnje iznosi 7 dana. Ostaje 10 dana. 9 dana godišnje su blagdani, pa ostaje jedan jedini radni dan. Taj dan je 1. svibnja, Praznik rada, te se na taj dan ne radi. Kako pored svega ovoga uopće možeš tražiti godišnji odmor?!?

Poslovice

Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima. (Latinska poslovica)