Optimisti danas Novo!
0 preuzimanja
U pravoj bujici svakidašnjih promjena raspoloženja, ljudi pitaju jedni druge: jesi li ti optimist ili pesimist? I obično iznalaze srednji izlaz u odgovoru: ja sam realist - čime nije ništa rečeno. I optimist i pesimist imaju pravo javnosti.
Pa ipak, optimisti su zanimljiviji i nekako privlačniji. Oni su kao neka neobična bića. Kad je zemlja puna čičaka i korova, oni uvijek otkrivaju cvijetak i travu. Kada se sve suši i pretvara u pustoš, oni su rijetke ptice selice koje osjećaju i otkrivaju blagotvornu oazu.
Zbog toga često dobivaju nadimke: zanesenjaci koji žive izvan stvarnosti, naivci koji pojma nemaju, sanjari koji se predaju utopijama.
Suvremeni duhovni pisac Phil Bosmans smatra da se pesimisti nazivaju realistima koji s obje noge stoje na tlu stvarnosti, ali da su zapravo zagazili u prljavštinu svijeta, toliko zasjenjeni da ne vide ništa od sunčane strane života, pa se pita: Zašto vjerujem u optimiste?
Zato što oni polaze na put k sunčanoj strani, k zemlji gdje se može živjeti i preživjeti. Optimisti su ljudi koji vjeruju u plodove Duha: ljubav, radost, strpljivost, vjernost, srdačnost, dobrotu. A pesimisti kao da nikad nisu okusili te plodove pa umiru prije smrti. I zaključuje taj pisac: "Samo će optimisti preživjeti!"
Ova optimistička tvrdnja o optimistima odgovara zašto unatoč svemu možemo biti optimisti. Bez opravdana razloga optimist je sigurno naivac, idealist, utopist, sanjar, izvanzemaljac. Ali optimizam nije apstraktni pojam, filozofski proizvod, potrošna roba, već je plod jednog procesa.
Čovjek koji zrači optimizmom jest čovjek koji zrači radošću, vedrinom, zadovoljstvom zbog nade koju osjeća i nosi u sebi.
Tu nadu kršćani svrstavaju u red tzv. bogoslovnih kreposti, zajedno s vjerom i ljubavlju.
A ta nada ima uporište u Bogu, koji je ludo zaljubljen u čovjeka, u svoje remek-djelo. Bog ima u čovjeka beskrajno povjerenje te mu je sve predao u ruke. To je razlog optimizma u životu čovjeka.
O nadi je, dakle, riječ. Ima je sve manje, pa je i optimizma vrlo malo. Vjernik zato ni u ovim tmurnim vremenima ne zdvaja (nije neodlučan), već nošen nadom pali svijeću optimizma. Jedno svjetlo teško razbija mrak, a stotina svijeća tjera tmine.
To je ujedno i poticaj da ne samo pojedinac, nego i obitelj, pa i šira zajednica, nadom rastjera oblake koji su se nisko spustili i prijete da zamrače ovaj svijet. Lakše je prekrižiti ruke i sve to mirno gledati proklinjući tamu. Teže je zavrnuti rukave i rastjerivati maglu.
Zato vjerujem da će samo optimisti preživjeti, jer njima pripada budućnost.
nepoznati autor
| Pregleda: | 1935 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe; Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju; Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući; Ako ne lažeš kada čuješ laž, Ako ne mrziš kada tebe mrze, I ako se ne praviš previše dobar, niti govoriš previše mudro;
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve; Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste; Ako znaš prihvatiti, i pobjedu i poraz; Ako možeš podnijeti da tvoju istinu varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale; Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj, I miran se sagneš da pokupiš ostatke; Ako možeš sakupiti sva svoja dobra I staviti ih na kocku, sve odjednom, I izgubiti, i početi ponovo ispočetka; Ako možeš prisliti svoje srce, živce i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima, i kada su malaksali, I ako ustraješ kada sve zastane, Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro"; Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost; Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti; Ako svaki čovjek znači nešto za tebe, ali ni jedan previše; Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života, I svakog trenutka ideš pravim putem; Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago, Jer Biti ćeš Čovjek, sine moj!(R. Kipling)
Ulicom je prolazila majka s djetetom. Dječak je u ruci držao kolač. Došli su do prosjakinje pored koje je sjedio prljavi dječak u prevelikoj odjeći.