Mala djela Novo!

Mlijeko za Boga

Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:

- To je mlijeko za Boga.

Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:

- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.

Mojsije upita: - I Bog ga pije?

- Da - odgovori pastir.

Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.

Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.

Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.

- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!

Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!

- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!

Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:

- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.

(židovska narodna tradicija)

Kako su rasli zemlja i nebo? Božić. Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić." Dugo je sjedila. Zamišljena. Nad papirom. S olovkom u ruci. Napokon se odlučila. Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja, a onda se dugo i upitno zagledala u mene. A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah: S koje strane to treba gledati? Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni, tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića. Nebo je veliko, a zemlja mala. - Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu. Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli. Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo. Sada ti je nebo svuda tu okolo. I zaokruži rukom uokolo lista. Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama. Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli. Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima. Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio. (Stjepan Lice)