U krugu ljubavi Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana, ne tako davno, na vrata nekog samostana pokucao je seljak iz obližnjeg mjesta. Kad je vratar otvorio teška hrastova vrata, seljak mu sa smiješkom pruži prekrasan grozd. «Brate vrataru», reče došljak, «znaš li ti kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?»
«Ravnatelju samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice.» «Ne! Tebi sam ga donio!» «Meni?» ozarena će lica iznenađeni vratar. «Zar si ga baš meni donio?»
«Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć. Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom.» Učinilo mu se da je i sam obasjan rumenilom s vratareva lica. Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: «Zašto ne bih ovim grozdom obradovao našeg gvardijana?!» Uzeo je grozd i odnio ga gvardijanu samostana. Ovaj se iskreno obradovao grozdu. Ali, uskoro se sjetio starijeg bolesnog brata i odlučio: «Odnijet ću ga njemu, neka se malo osladi». Tako je grozd ponovno krenuo dalje. Međutim, nije dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. Ovaj je naime naumio njime obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji oko peći. Brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojega je grozd opet pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovno dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli) i tako je bio zatvoren krug - krug ljubavi.
| Pregleda: | 1901 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Zato što vjerujem da je Bog nov svakim jutrom,
da i u ovom trenutku stvara svijet, a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost...
Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga... Nego jednostavno - jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne. Ja sam čovjek nade jer vjerujem da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj, koji svakoga jutra onome koji ga prima daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.
Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga. Pomislite na proroke i svece, koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti i na put nam baciše snop novoga svjetla. Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga. Jedno je Ivan XXIII. I Koncil. Nismo se nadali ni jednom ni drugom.
Zar smijemo misliti da se danas Bog u svojoj dovitljivosti iscrpio? Nadati se - to je dužnost, a ne luksuz. Nadati se - to ne znači sanjariti, upravo obrnuto: nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.
Blaženi koji se usuđuju sanjati a spremni su platiti veliku cijenu da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.
Bruxelski nadbiskup L. J. Suenens
Kad bi se Bog mogao spoznati svakodnevnm kupanjem,
rado bih bila kit u morskim dubinama. Kad bi se spoznavao jelom korijenja i plodova, obličje koze poprimila bih. Kad bi mi se otkrio nizanjem brojanica, govorila bih molitve na mamutskim perlama. Kad bi klanjanje kipovima skidalo s Njega veo, ponizno štovala bih kremenu planinu. Kad bi se Gospod dao s mlijekom usisati; znala bi Ga mnoga i telad i djeca. Kad bi došao kad napustiš žene, ne bi li tisuće postale eunusi? Ali Mirabai zna da se Gospod može naći. Potrebna je jedino ljubav.
(Mirabai, srednjovjekovna indijska princeza)