Krede u boji - razmišljanje Novo!

0 preuzimanja

crtac-plocnik-ilustracijaNitko nije znao kad je taj čovjek došao u grad. Činilo se da je oduvijek bio na pločniku najprometnije ulice, ondje gdje su bile trgovine, otmjeni restorani, velika kina, večernja šetališta, sastajališta zaljubljenih.

Klečeći na koljenima, komadima krede u boji slikao je anđele, krajolike pune sunca, sretnu djecu, ruže u cvatu, snove o slobodi...

S vremenom ljudi su se privikli na njegovu prisutnost. Katkad bi netko bacio novčić na sliku, netko bi s njim popričao.

Povjerili bi mu svoje brige i nade. Pričali bi o svojoj djeci.

Čovjek je slušao i vrlo malo govorio.

Jednoga je dana počeo skupljati stvari i pripremati se za odlazak. Svi su se okupili oko njega, promatrali ga i čekali. „Ostavi nam nešto za uspomenu.“

Čovjek im je pokazivao prazne ruke.

Što im je mogao darovati?

No ljudi su čekali.

Tada čovjek istrese iz naprtnjače komade obojene krede i podijeli ih mnoštvu.

Darovao je svakome komadić krede i otišao bez riječi.

Ljudi su svoje komadiće uramili kao dragocjenost, drugi pohranili u gradski muzej moderne umjetnosti, treći su ih spremili u ladicu. Većina je na njih jednostavno zaboravila.

Tako je i s nama. Prije 2000 godina došao je Čovjek koji je i tebi darovao mogućnost da obojiš svijet...

Što si učinio s komadićima krede?

Pregleda: 868 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Kapljica vode - priča iz života Majke Terezije
Kapljica vode - priča iz života Majke Terezije

Jednom je jedan novinar pokušao isprovocirati Majku Terezu:

“Majko, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”

Razgovor s Bogom
Razgovor s Bogom

BOG: - Halo, dobar dan! Ovdje Bog Otac. Izvoli!

ČOVJEK: - Pa...ne znam. Bio sam siguran da se nećete javiti. Samo sam pokušao. BOG: Iskoristi priliku, kad sam već na liniji. ČOVJEK: - Bože moj, mogu li Vas pitati bilo što? BOG: - Naravno, znaš dobro da poznajem i znam sve. ČOVJEK: Htio sam Vas pitati... Ali, prije svega, mogu li Vam reći "ti"? BOG: - Pa naravno, kao što govoriš u Očenašu. To me jako veseli, jer sam tako bliže vama. ČOVJEK: - Hvala, Gospodine Bože. Želio bih te pitati što misliš o ovima koji su došli ovamo da se s tobom susretnu? BOG: - Ti me zapravo pitaš što mislim o "Zemljanima". Ako počnem govoriti o svakome od vas, završit ćemo razgovor na kraju dana! (ironično) A opet, strašno ste zaposleni! ČOVJEK: - Da, baš tako. Mislite li Vi, oprosti, misliš li ti da su ljudi danas bolji nego u doba tvoga Sina, pred 2 000 godina? BOG: - Mnogo ste napredovali na znanstvenom, društvenom, političkom i religioznom planu, ali... ČOVJEK: - Oprosti što te prekidam, ali koji smo napredak stvarno postigli? BOG: - Pustimo to, molim te. Želim ti kazati da vi, ljudi na Zemlji, prečesto gledate tjelesnim očima. Počnite gledati srcem! ČOVJEK: - Što bih trebao gledati očima srca? To te pitam u ime svih ovih koji su tu. BOG: - Sve treba gledati očima srca! Otkrit ću ti jednu malu tajnu: da moj Sin nije došao k vama pred 2 000 godina, zamisli samo što bi se dogodilo vašem planetu! Na sreću on je posijao ljubav i neki od vas u izobilju beru njezine plodove. ČOVJEK: Ali, Bože moj, nema svetaca, pravih svjedoka Radosne vijesti tvoga Sina. BOG: - Ali, zar ste slijepi? Ima ih mnogo oko vas. Nemojte gledati samo izvana, gledajte u dubinu, pažljivo, pa ćete vidjeti... ČOVJEK: Hoćeš li mi kazati imena nekih od njih na moje osobno zadovoljstvo i na radost svih koji su tu? BOG: - Vrlo rado: brat Roger Schultz, Majka Tereza, Ivan Pavao II i neki koji su danas tu. Mislim, na primjer, na Matiju, Valeriju, na Ivicu, na Nadu, spominjem samo njihova krsna imena, da ne bi sagriješili uzoholivši se... ČOVJEK: - Hvala, Bože moj. Smijem li te pitati što bi ti želio da se promijeni u našoj zajednici ovdje, u našoj kršćnskoj zajednici? BOG: - Volio bih da budete još bliži jedni drugima, da prestane nadmetanje među vama, da shvate oni koji mogu shvatiti, da pronađete braću koju ćete voljeti, ne na par minuta, nego za cijeli život. ČOVJEK: - To je čitav jedan program. To je gore nego izbori! BOG: - Da, znam, ali jednostavno treba nastojati čitavim bićem slijediti svako pojedino blaženstvo iz Evanđelja. Blaženstva nisu neka šala! Doviđenja! Još ćemo se čuti. Sad me netko drugi zove.

Zanimljivosti

Židovi su u Isusovo vrijeme smjeli nekoga kamenovati, baciti u vatru, odsjeći glavu, baciti s hridine ili utopiti ali razapinjanje je bilo pridržano Rimljanima.

Humor

Jedan katolički svećenik i jedan rabin putovali vlakom. Kad je došlo vrijeme marende svećenik izvadi sendvić od kruha i salame i ponudi i svog suputnika. Rabin se zahvali i reče: “Ne smijem jesti svinjetinu, vjera mi brani.” “Ne znaš što propuštaš!” svećenik će na to i u miru pojede svoj sendvić. Kad je trebao izaći iz vlaka rabin, opraštajući se, reče: “Doviđenja i pozdravite svoju ženu.” “Ja nemam ženu, vjera mi brani” svećenik će na to. “Ne znaš što propuštaš…”

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)