Tri pitanja - priča o postojanju Boga Novo!
0 preuzimanja
Neki mladić postavio čovjeku vjerniku tri pitanja: 
1. Postoji li Bog? Ako postoji, pokaži mi ga.
2. Što je sudbina?
3. Zašto je đavao u paklu? Njemu koji je je i sam satkan od zloće, patnje i očaja pakao neće nimalo naškoditi.
Čovjek na to snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjetivši bol upita: zašto ste se naljutili na mene? Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja. - Reci mi kako se osjećaš nakon što sam te ošamario? - Osjećam bol. - Vjeruješ li da bol postoji? - Da. - Pokaži mi oblik bola! - Ne mogu. To je moj odgovor na prvo pitanje. Božju prisutnost osjećamo iako ga ne vidimo. - Jesi li sinoć sanjao da ću te ošamariti? - Ne. - Jesi li ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar? - Ne. To je sudbina. Moj odgovor na drugo pitanje. - Od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario? - Od mesa. - A tvoje lice, od čega je ono? - Od mesa. - Što osjećaš nakon što sam te ošamario? - Bol. To je moj odgovor na treće pitanje. Iako su i đavao i pakao satkani od zloće, patnje i očaja, Pakao je i za đavla vrlo Bolno mjesto.
autor nepoznat
| Pregleda: | 2061 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Bog ti je dao dar života. Na samom početku udahnuo ti je besmrtnu dušu, zazvao te imenom i rekao: "Volim te, dijete moje."
I tako čovjek raste, poput prekrasnog stabla, na mjestu koje mu je povjereno i u okolnostima koje ne može birati. U što će se prometnuti to ljubljeno Božje dijete?
Čuješ li, svakog jutra Božji šapat struji u zrakama sunca:
"Volim te, dijete moje."
Svaku večer zvijezde trepere bez obzira vidimo li ih ili ne.
To nas Bog pokriva ogrtačem mirnog i okrepljujućeg sna.
Prolaze dani. Pomalo se naviknemo na Božje darove i postajemo svjesni svojih mogućnosti.
Zaboravljamo da smo sve što imamo primili od Boga. Počinjemo borbu za svoj ego i svoje ciljeve.
Uz mnogo truda postižemo svoje ciljeve. Postajemo uspješni u društvu ali ambicijama nikad kraja...
Tako lako nam se dogodi pa precijenimo svoje mogućnosti.
Ali mi smo snažni i možemo učiniti sve što želimo. Mi smo slobodni i porušit ćemo sve zapreke koje su pred nama.
I dokle tako.....nitko od nas ne zna.
A Bog?.... On je naša tradicija - nećemo ga potpuno zaboraviti.
"Što se to događa? Zašto mi oduzimaju život? O Bože, gdje si?" Patnja je neizbježna.
Doći će prije ili poslije... Bilo kao bolest, poteškoće u obitelji, zajednici ili društvu.
Tek u boli čovjek počinje svoje čišćenje.
Otvara mu se dimenzija duha i njegovog dubokog, potpunog ispunjenja u Bogu.
Kada čovjek jednom shvati da je patnja poput vrata u njegovu nutrinu, počinje čitati znakove koje mu Bog daje.
"Na mene si ruku svoju stavio." Ps 139
"Odlučio si, Bože, otvoriti oči duše kojima još nisam progledao."
"O Bože, zar nije bilo dovoljno, zašto vatra? Što će od mene ostati?"
"Ne boj se, dijete moje. Tvoj život ima smisla. Kroz vatru, podarit ćeš ljudima oko sebe toplinu - ljubav. Jer iz ljubavi si stvoren i po njoj ti je dan život.
Konačno, i vrata u vječnost jesu LJUBAV."
Svi smo pepeo i prah, ali Bog nije tu učinio kraj. Jednom ti je dao neumrlu dušu i pozvat će te šapatom: "Volim te, dijete moje. Dođi u moj dom."
autor nepoznat
Ja ne želim nikakvu stegu, pa ni onu Božjeg zakona, ja želim biti sasvim slobodan! - izjavi neki mladić Starcu u lice. - A zašto onda nosiš tenisice?- upita ga Starac.