Najstarija božićna čestitka Novo!

0 preuzimanja

Najstarija štampana božićna čestitka, koja je ušla u "masovnu" proizvodnju proizvedena je 1843. godine u Engleskoj. Čestitka tiskana u tisuću primjeraka izazvala je i malu buku oko činjenice da se na njoj vidi kako dijete pije vino iz čaše. Engleski slikar John Calcott Horsley (1808.-1882.) izradio je tu čestitku za svog prijatelja Henry Colea.

[caption id="attachment_26927" align="aligncenter" width="475"] Prvu serijsku čestitku nacrtao je John Calcott Horsley[/caption]

Cole je želio karticu koja bi bila spremna za slanje jer nije imao vremena za pisanje desetaka čestitki rodbini i znancima.Kartica potječe iz vremena kada tiskanje u boji još nije bilo razvijeno, pa je ručno bojana. Podijeljena je na tri dijela. U centralnom dijelu vidimo obitelj koja pije vino i slavi, a sa strane vidimo prizore milostinje - davanja hrane i odjeće siromašnima. Tekst na čestitci je "A Merry Christmas and a Happy New Year to You" ili na hrvatskom jeziku "Čestit Božić i sretna Nova godina".

Cole, inače pisac božićnih knjiga, štampao je previše čestitki za svoje potrebe, pa je suvišne prodao.

Komercijalno štampanje i prodavanje čestitki krenulo je tek od 1860-ih godina kada je nova tehnika štampanja u boji snizila troškove. Od tada se slanje štampanih čestitki proširilo Engleskom, a zatim i ostatkom svijeta.

M. H. izvor: http:povijest.net

Pregleda: 2880 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Čišćenje
Čišćenje
ciscenje-animacijaBog ti je dao dar života. Na samom početku udahnuo ti je besmrtnu dušu, zazvao te imenom i rekao: "Volim te, dijete moje." I tako čovjek raste, poput prekrasnog stabla, na mjestu koje mu je povjereno i u okolnostima koje ne može birati. U što će se prometnuti to ljubljeno Božje dijete? Čuješ li, svakog jutra Božji šapat struji u zrakama sunca: "Volim te, dijete moje." Svaku večer zvijezde trepere bez obzira vidimo li ih ili ne. To nas Bog pokriva ogrtačem mirnog i okrepljujućeg sna. Prolaze dani. Pomalo se naviknemo na Božje darove i postajemo svjesni svojih mogućnosti. Zaboravljamo da smo sve što imamo primili od Boga. Počinjemo borbu za svoj ego i svoje ciljeve. Uz mnogo truda postižemo svoje ciljeve. Postajemo uspješni u društvu ali ambicijama nikad kraja... Tako lako nam se dogodi pa precijenimo svoje mogućnosti. Ali mi smo snažni i možemo učiniti sve što želimo. Mi smo slobodni i porušit ćemo sve zapreke koje su pred nama. I dokle tako.....nitko od nas ne zna. A Bog?.... On je naša tradicija - nećemo ga potpuno zaboraviti. "Što se to događa? Zašto mi oduzimaju život? O Bože, gdje si?" Patnja je neizbježna. Doći će prije ili poslije... Bilo kao bolest, poteškoće u obitelji, zajednici ili društvu. Tek u boli čovjek počinje svoje čišćenje. Otvara mu se dimenzija duha i njegovog dubokog, potpunog ispunjenja u Bogu. Kada čovjek jednom shvati da je patnja poput vrata u njegovu nutrinu, počinje čitati znakove koje mu Bog daje. "Na mene si ruku svoju stavio." Ps 139 "Odlučio si, Bože, otvoriti oči duše kojima još nisam progledao." "O Bože, zar nije bilo dovoljno, zašto vatra? Što će od mene ostati?" "Ne boj se, dijete moje. Tvoj život ima smisla. Kroz vatru, podarit ćeš ljudima oko sebe toplinu - ljubav. Jer iz ljubavi si stvoren i po njoj ti je dan život. Konačno, i vrata u vječnost jesu LJUBAV." Svi smo pepeo i prah, ali Bog nije tu učinio kraj. Jednom ti je dao neumrlu dušu i pozvat će te šapatom: "Volim te, dijete moje. Dođi u moj dom." autor nepoznat
Život je poput rijeke
Život je poput rijeke

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.

Zanimljivosti

Rimljani su kaznu razapinjanja preuzeli od Kartažana, a ovi pak od Perzijanaca. Primjenjivali su je za krađu, umorstvo, izdaju, pobunu, političke ustanike ali isključivo za građane drugog reda, nikako za Rimljane.

Humor

Izgledate potišteno, velečasni. – zabrinuto će neki župljanin svom župniku. – Kako ne bi bio, sutra imam vizitaciju. – Što je vizitacija? – Posjet. Ali ne bilo kakav. Kako da vam objasnim? Posjet je kad Vam punac dođe u kuću, a vizitacija kad dođe punica.

Poslovice

Hrabrost je strah koji je izgovorio molitvu. (Anoniman)