Kažemo da je UČITELJ, a ne postavljamo Mu pitanja!
Kažemo da je SVJETLO, a toliko Ga puta previdimo!
Kažemo da je ISTINA, a ne vjerujemo MU!
Kažemo da je PUT, a idemo stranputicom!
Kažemo da je ŽIVOT, a ne čeznemo za Njim!
Kažemo da je MUDROST, a ne slijedimo GA!
Kažemo da je LJEPOTA, a ne ljubimo Ga!
Kažemo da je BOGAT a ne molimo Ga!
Kažemo da je DOBROTA, a ne uzdamo se u Njega!
Kažemo da je UZVIŠEN, a ne služimo Mu!
Kažemo da je SVEMOGUĆ, a ne častimo Ga!
Kažemo da je PRAVEDAN, a ne strahujemo od Njega!
autor nepoznat
Pregleda:
1208 Pregleda
Preuzimanje:
0 puta
Ažurirano:
30. 11. -0001.
Slični dokumenti
Molitva sv. Tome Akvinskog - prije umnog rada
[caption id="attachment_3855" align="alignleft" width="169"] sv. Toma Aquinski[/caption]
“Neizrecivi Stvoritelju,
koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela
i postavio ih na nebu u čudesnom redu,
koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira,
Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor,
udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma,
uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.
Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim,
pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova.
Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju,
vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora.
Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak,
Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.”
(s latinskog preveo Ivan Zelić)
Jaslice su susret čovjekove bijede i Božje dobrote i nježnosti, koja sili svakoga da tu božansku ljubav posvjedoči uzajamnom ljubavlju i praštanjem, uzajamnim darivanjima i čestitkama.
"Božić i jaslice su tijesno povezani. Kad mislimo na Božić mislimo odmah i na jaslice. Luka u svom izvještaju triput spominje jasle. Marija "porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle." (Lk 2,7) Anđeo pastirima daje raspoznajni znak: "Naći ćete novorođenče povijeno, gdje leži u jaslama." (2,12). Pastiri pohitješe i pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama." (2,16)
"Jasle" nam govore da se radi o štali. Predaja od apostolskih vremena govori o špilji. Bila je to jedna od brojnih prirodnih špilja koje se i danas vide u blizini Betlehema, a služila je kao štala. Udubine u špilju i danas lako posluže kao ležaj da se u njih položi dijete. Tu su se sklonili Marija i Josip očekujući rođenje Djeteta.
"Položila ga u jasle" (Lk 2,7) Jasle podrazumijevaju i domaće životinje. Pseudo-Matejevo evanđelje iz 8. stoljeća kaže: Isus se rodio u špilji, a treći dan Marija je krenula u štalu gdje su bili vol i magarac i položila ga u jasle. Vide u tome ostvareno Izaijino proroštvo: "Vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle svoga gospodara. Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." (Iz 1,3) Isusa su prihvatile i životinje, a njegov narod ga nije prihvatio.
Na Zapadu se otajstvo Božića počelo i zorno prikazivati u prigodnim igrokazima. Brzo će se pokazati i "jaslice". Sv. Franjo 1223. godine u Greccio slavi Božić u prirodi, sa živim figurama pastira, ali otajstvo je u euharistiji. Zato ih i nazivaju euharistijskim jaslicama. U 13. stoljeću se već pokazuju "klasične" jaslice.
Otajstvo je prikazano ili u špilji ili u štali. Marija je zdesna, a Josip lijevo od malog Isusa u jaslicama. Tu su životinje: vol i magarac. Ima jaslica i s vukom, panterom, lavom, medvjedom, kao ostvarenje Izaijina proroštva: "Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lav zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti." (Iz 11, 6-7)
Zatim su tu pastiri sa svojim ženama i djecom, kako to opisuju apokrifna evanđelja. Oni su sa svojim stadima i s darovima.
Nakon njih dolaze "kraljevi", prema Izaijinu proroštvu: "Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući." (Iz 60,6) A Psalam 72, 10 govori: "Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari Arabije i Sabe danak donositi." Prema trima darovima predaja govori da su bila tri kralja. Prikazani su kao predstavnici triju čovjekovih životnih dobi i kao zastupnici triju rasa: Semit, Ham i Jafet. Već od četvrtog stoljeća poznamo im i imena: Gašpar - mladić, predstavnik Azije; Melhior - starac s dugom bradom, predstavnik Europe; Baltazar - muž, s punom bradom, crnac, predstavnik Afrike. Uz jaslice se pojavljuju i nove životinje, bogato ukrašene: deve, konj i slon.
Nad jaslicama blista zvijezda mudraca, i anđeo Gospodnji koji naviješta najdublji smisao Božića: "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"
Pozadina jaslica je redovito skicirani Betlehem, katkad i Jeruzalem u daljini. Ali tu su i krajolici prostora i vremena u kojem se živi.
Isusovo rođenje je prikazano na tisuće ikona i slika na Istoku i na Zapadu. Vrhunski umjetnici pokušavaju to otajstvo prikazati na najljepši način. No to posebno čine preko jaslica koje nalazimo u svim katoličkim crkvama, kao i u kućama katolika, i na svim javnim mjestima gdje je katolicizam prisutan.
Uz jaslice se u 18. stoljeću pojavljuje i bor, simbol života, što je Krist. Ukrašen darovima i svjetiljkama, u nekim stranama jabukama, koje podsjećaju na "plod raja". Želi se time naglasiti da je Isus Krist Svjetlo i Život, da nas je spasio od smrti i grijeha, te da je znak i očitovanje božanske ljubavi.
Da, jaslice su susret čovjekove bijede i Božje dobrote i nježnosti, koja sili svakoga da tu božansku ljubav posvjedoči uzajamnom ljubavlju i praštanjem, uzajamnim darivanjima i čestitkama.
Oko jaslica se stvara istinska božićna radost i sreća koja dolazi do izražaja u zanosnim i ugođajnim božićnim pjesmama koje svaki katolički narod sklada kroz vjekove. One stvaraju kod svakog naroda bogato i neprocjenjivo glazbeno i narodno bogatstvo.
Ostaje uvijek ono bitno, toliko ponavljano od Srednjeg vijeka: "Da se Isus i tisuću puta rodi, ako se ne rodi u tebi, za tebe je sve propalo." I ona druga misao: "Ako napustiš (slaviti) blagdane i blagdani će tebe."
Mir i radost, ljubav i zajedništvo, nježnost i blaženstvo, uvijek stvaraju istinski proživljeni blagdani."
Celestin Tomić
Zanimljivosti
Vjerovanje da je petak 13. nesretan dan datira od petka trinaestoga 1306. kada je kralj Filip od Francuske dao uhititi i mučiti vitezove Templare. Drugo tumačenje kaže da je petak 13. nesretan dan zato što je Isus umro u petak, a na Posljednjoj večeri je bilo 13 ljudi.
Humor
Učitelj se nakašlja nekoliko puta ali Perica i dalje spava na satu. – Perice, ne možeš spavati na satu! – Ma, mogao bih ja da vi toliko ne kašljete!
Poslovice
Ime nije ništa! Što nazivamo ružom to bi slatko mirisalo i s drugim imenom. (Shakespear)