Odriješena deva Novo!
0 preuzimanja
Neki je učitelj putovao s učenikom koji je bio zadužen da se kroz pustinju brine za devu. Jedne večeri, kad su došli do nekog svratišta, učenik oslobodi devu, a sav umoran baci se na postelju da usne. Ipak, prije toga izreče kratku molitvu: "Bože moj, molim te, čuvaj mi devu. Tebi je povjeravam! Ujutro deve nigdje nije bilo. "Gdje je deva?" Upita učitelj ljutito. "Ne znam", odgovori učenik. "Moraš pitati Boga. Sinoć sam bio toliko umoran da nisam stigao zavezati životinju, ali sam u molitvi Bogu preporučio da je čuva. Nije moja krivnja ako je pobjegla ili su je lopovi ukrali. Izričito sam molio Boga da bdije. On je odgovoran, kako me i ti stalno učiš da imamo puno pouzdanje u njega." A učitelj uoči zabludu i pouči učenika: "Ti, istina, moraš imati puno pouzdanje u Boga, jer Bog nema drugih ruku osim tvojih!"
Priče o pahuljici - Ljudevit Anton Maračić
| Pregleda: | 845 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neki je dječak počeo krasti.
Saznalo se to i njega uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten i cijenjen čovjek.
Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovorio.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"
Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.
Anthony de Mello ("Molitva žabe")