Dva jezera - dvije vrste ljudi Novo!
0 preuzimanja
U Palestini postoje dva jezera: Jedno je slatkovodno, puno ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju korijenje kako bi se napila vode. Rijeka Jordan jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje. Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici ne idu u tom smijeru, osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a voda nije pitka ni za čovjeka, ni za životinje, ni za ptice. U čemu je silna razlika između ta dva jezera? Rijeka Jordan i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u krajoliku oko njih. Genezaretsko jezero prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega isteče. Davanje i primanje jednakih su razmjera. Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni poticaj. Zadržava svaku kap koju primi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem. U Palestini postoje dva jezera. Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi.
Bruce Barton
| Pregleda: | 854 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Osmijeh nas ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobija. Osmijeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova. Osmijeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrast, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.
priča o odgoju
Iza bake u redu pred blagajnom stajala je mlađa žena s nestašnim sinom od 9-10 godina. Sin je stalno gurao majčina kolica koja su nekoliko puta udarila baku po nogama. Baka se okrenu dječaku i zamoli ga da je prestane udarati. Budući da ju je nastavio udarati, baka se okrenu njegovoj majci i reče: - “Zar ne možete reći sinu da me ne udara?”
Mlada gospođa odgovari: “Ne. Moja metoda odgoja mu dopušta slobodu da radi što god poželi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima ne odgovara ili im šteti.”
U redu iza mlade žene s djetetom stajao je mladić od nekih 20-ak godina, i pažljivo slušao. U ruci je držao staklenku džema. Kad je dama završila objašnjenje svojih odgojnih metoda, on otvori poklopac i mirno istrese džem mladoj dami na glavu. Bijesna žena se okrenu, a on odgovari: - “Znate gospođo, i ja sam odgajan u slobodi kao i vaš sin.”
Starica se veselo okrenu blagajnici: - “Molim vas, stavite ovu staklenku džema na moj račun.”