Mudrost dvorske lude - o vlasti i vladanju Novo!
0 preuzimanja
Behlul se mogao slobodno kretati po palači sultana Haruna el-Rašida jer je bio dvorska luda, a dvorska je luda čovjek koji svoju mudrost skriva iza zastora ludosti.
Jednoga je dana sjeo na sultanovo prijestolje, što je bio prijestup zbog kojeg se lako gubila i glava. Stražari ga odmah uhvatiše, skinuše s prijestolja i dobro ga istukoše.
Njegovo zapomaganje probudi sultana pa je došao vidjeti što se događa.
Behlul je drečao kao jarac dok je začuđeni sultan tražio od stražara da mu objasne što se dogodilo. Kad je čuo Bahlulov prijestup izgrdio je stražare: “Sram vas bilo, zar ne vidite da je to Behlul mahniti? Zar bi se pametan čovjek usudio sjesti na sultanovo prijestolje?!?”
Behlula poče tješiti “Nemoj plakati, sve je sada u redu, obriši svoje suze, dobri moj.”
“O veličanstveni, ja ne plačem zbog batina i boli koju pretrpjeh, već ja plačem zbog tebe!”, odgovori Behlul. 'Zbog mene!' uzviknu Harun, 'zašto bi plakao zbog mene?'
'O veličanstveni, reče Behlul, 'sjedio sam na tvom prijestolju samo nekoliko trenutaka i zbog toga sam dobio strašane batine, a ti, dobri moj, sjediš na njemu već dvadeset godina.
Kakve li samo tebe batine čekuju kada siđeš s njega?
ZBOG TE POMISLI JA ZAPLAKAH.
Harun el-Rešid ovim bijaše potpuno dotučen. Sada njemu suze potekoše niz lice. 'Pa što da radim, o, Behlule!?', zavapi “Budi pravedan” odgovori Behlul, mudra dvorska luda.
istočnjačka narodna pripovjetka
| Pregleda: | 2466 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)
U betlehemsku su štalicu stigla dva magaraca. Bijahu umorni i iscrpljeni. Leđa su im bila izranjena teškim vrećama koje je njihov gospodar mlinar na njih svakodnevno tovario i šibama kojih nije nedostajalo. Od pastira su čuli da je s neba sišao Kralj kraljeva, pa su ga došli vidjeti.
Promatrali su djetešce, razmišljali, klanjali mu se i molili kao i svi drugi. Na izlazu ih je čekao nemilosrdni mlinar. Dva magarca pođoše dalje pognute glave s teškim vrećama na leđima.
„Ništa tu ne koristi“, reče jedan. „Molio sam Mesiju da mi uzme ovaj teret s leđa i nije me uslišao.“
„Ja sam također molio“, reče drugi kaskajući nešto krepkijim korakom. „Molio sam ga da mi da snage.“