Hodočasnik Novo!
0 preuzimanja
U lijepu dvorcu od kojega nije ostao ni kamen na kamenu živio nekoć vrlo bogat vitez. Mnogo je novaca potrošio da uresi dvorac; malo je kome dobra činio. Prolazio onuda siromašni putnik hodočasnik. Taj zamoli da u dvorcu prenoći. Vitez ga se htjede otresti riječima: "Moj dvorac nije svratište!"
Hodočasnik skromno reče: "Oh, odmah odlazim, samo da vam postavim tri pitanja." Vitez reče: "Pristajem." Hodočasnik ga zapita: "Tko je prije vas stanovao u ovom dvorcu?" "Moj otac", odgovori vitez. "A tko je stanovao prije njega?" "Moj djed." "Tko će stanovati poslije vas?" pitao je dalje hodočasnik. "Ako Bog da, moj sin", reče vitez.
Hodočasnik zaključi: "Znači da ste vi ovdje samo gost i da je ovaj dvorac ipak svratište. Jedan dolazi, drugi odlazi, baš kao u svratištu. Da sam na vašem mjestu, ne bih trošio toliko novaca na ukrašavanje prolaznog boravišta."
Hodočasnik to reče i htjede otići, ali ga vitez, blijed kao krpa, primi za ruku i uvede u svoju naljepšu sobu. Od tada se siromasima isplatilo navraćati u dvorac.
iz Katekizma 4
| Pregleda: | 812 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Čovjek koji je redovito išao u crkvu napisao je novinski članak u kojem se požalio da nema smisla ići u crkvu svake nedjelje. Išao sam u crkvu 30 godina, i u tom vremenu čuo sam oko 3 000 propovijedi. No, skoro da se mogu zakleti: ne sjećam se nijedne.
Stari je mudri Indijanac davao savjete mladićima svojega plemena: Kad se jako srdiš na nekoga koji te smrtno uvrijedio i odlučiš dignuti ruku na njega, prije nego to učiniš, napuni dobro svoju lulu i sjedni.