Bazilika Isusova rođenja Novo!
0 preuzimanja
Pored Bazilike Isusova groba, Bazilika Isusova rođenja je najsvetije kršćansko mjesto na svijetu. Nalazi se u gradiću Betlehemu udaljenom tek 10-ak kilometara od Jeruzalema.
Najsvetiji dio Bazilike je djelomično prirodna a djelomično umjetno uređena špilja u koju se ulazi mramornim stepenicama iz kapele. U špilji je srebrna zvijezda sa četrnaest krakova koja označava mjesto na kojem je Isus rođen. Na njoj je napisano “Hic de Virgine Maria Iesus Christus natus est” (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).
Betlehem
Betlehem ili kako se još spominje u Starom zavjetu Efrata, na hebrejskom znači Kuća kruha, a na arapskom Beit Lahm ima značenje Kuće mesa.
Betlehem je bio glavni grad Judina plemena. Prvo spominjanje grada je povezano sa smrću jedne od četiri majke židovskog naroda - Jakovljeve voljene žene Rahele.
U starozavjetnoj Knjizi o Ruti opisna je ljubavna priča Boaza i Rute Moapke, Davidovog pradjeda i prabake koja se odigrala na žitnim poljima Betlehema.
U Betlehem je Gospod poslao proroka Samuela da pomaže Davida za kralja. Iz Betlehema je David krenuo na možda najopjevaniji dvoboj u svjetskoj povijesti, dvoboj protiv Golijata, Filistejca iz Gata.
Betlehem je mjesto Isusova rođenja. U Evanđelju po Luki govori se da su Josip i Marija koja je bila pred porodom morali doći u Betlehem iz Nazareta zbog popisa stanovništva. Time se ispunjava starozavjetno proročanstvo proroka Miheja da će se Mesija roditi u Davidovu gradu. Luka spominje i posjet anđela pastirima koji su bili na poljima današnjeg sela Beit Sahur. U Evanđelju po Mateju spominje se dolazak tri mudraca koji su prativši zvijezdu došli pokloniti se Spasitelju i donijeti mu darove. Spominje se i pokolj djece Betlehemske.
Mjesto Isusova rođenja kroz povijest
Prve kršćanske zajednice nastanjene u Betlehemu čuvaju spomen na špilju u kojoj je Isus rođen. No, kršćani su do četvrtog stoljeća proganjani i nisu u mogućnosti ovjekovječiti mjesto bogomoljom.
Car Hadrian u drugom stoljeću gradi nad špiljom Hram posvećen Bogu Adonisu.
Više od tri stotine godina poslije Isusova rođenja na istom mjestu Car Konstantin i njegova majka Jelena podižu 339 godine veličanstvenu Baziliku sa špiljom u središtu.
Pedesetak godina kasnije po izgradnji crkve u Betlehem dolazi Sveti Jeronim (naše gore list, rođen na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije), crkveni naučitelj, jedan od najvećih crkvenih otaca, teologa i filozofa. Jeronim živi kao isposnik i kasnije osniva muški samostan u Betlehemu. Njegov možda najveći doprinos kršćanstvu je prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata), prijevod koji se i danas koristi.
Zahvaljujući Jeronimovoj prijepisci s vlastelom Rima u Betlehem dolaze rimske patricije Paula i njena kćerka Eustohija koje većim dijelom financiraju osnivanje muškog i ženski samostan. Podzemne prostorije u kojima je Sveti Jeronim prevodio Svete knjige se nalaze ispod današnje crkve Svete Katarine, izgrađene tik do Bazilike Isusova rođenja.
Veličanstvena Konstantinova crkva pretrpjela je veliku štetu u velikoj pobuni Samarijanaca u šestom stoljeću. Car Justinian I Veliki i carica Teodora grade novu crkvu obloženu mramorom i mozaicima. Vjerojatno je na ulazu bio mozaik koji opisuje dolazak Tri kralja s Istoka. Mozaik Tri Kralja odjevena u perzijske odore koji sedolaze pokloniti se Isusu odigrati će presudnu ulogu u očuvanje Justinianove crkve pri provali Perzijanaca početkom sedmog stoljeća kad su ostale crkve sravnjene sa zemljom, a jedino je crkva u Betlehemu ostala očuvana.
Kalif Omar u sedmom stoljeću osvaja Svetu zemlju, ali ne razara crkvu. Čak i fatimski kalif Al Hakem koji je dao razoriti Baziliku Isusovog groba poštedio je Baziliku Isusova rođenja.
Dolaskom križara, crkva dobija novi sjaj. Boldvin I 24.12.1100. okrunjen je za prvog Kralja Jeruzalemskog kraljevstva baš u Bazilici Isusova rođenja. Situacija se bitno mijenja porazom križara na Hitinskim rogovima 1187. od strane najpoštovanijeg islamskog vođe Salah al Dina. Zub vremena, potresi i prirodne nepogode tijekom stoljeće nepovoljno utiču na stanje Bazilike, a Mamluci, a poslije njih Otomansko carstvo koji su vladali Svetom zemljom do kraja Prvog svjetskog rata vrlo često onemogućavaju osnovne popravke sakralnih objekata.
Prostor Bazilike Isusova rođenja
Na ulazu u crkvu jasno se mogu vidjeti okviri ulaznih vrata iz vremena Bizanta, križara i “Vrata Poniženja” iz vremena Otomanskog carstva.
Unutrašnjost crkve je sačuvala arhitektonske osnove crkve iz šestog stoljeća. U Konstantinovoj crkvi pod je bio prekriven mozaicima koji se zahvaljujući arheološkim radom Britanaca 1932. godine mogu vidjeti i danas. Bizantska crkva je bila cijela prekrivena mramorom.
Unutrašnji prostor je podjeljen kolonadom od 12 stupova u četiri reda. Stupovi su izrađeni od crvenkastog betlehemskog kamena, a na njima su su bili naslikani istočni i zapadni sveci, redovnici, ali i svjetovni donatori.
Drveni ikonostas je iz 18 stoljeća.
Mozaici koji se nalaze iznad stupovi su djela majstora iz vremena križara i podijeljeni u tri skupine. Najniže je prikazana Isusova geneologija, u sredini su generalne i lokalne sinode a iznad njih procesija anđela.
Špilja se nalazi točno ispod prostora iza Ikonostasa. Ulazi se s desne strane mramornim stepenicama i izlazi s lijeve strane. S desne strane (južne) se nalazi Kapela Svetog Nikole koja kao i većina Bazilike pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi, a na izlazu iz špilje nalaze se dva oltara armenske pravoslavne crkve. Katoličkoj crkvi pripada Kapela jaslica i prolaz iz Crkve Svete Katarine do špilje.
Crkva Svete Katarine
Iznad špilje u kojoj je Sveti Jeronim prevodio svoje monaške dana u već u četrnaestom stoljeću franjevci grade kapelicu posvećenu Svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Križari grade veliku crkvu koja se nalazi unutar franjevačkog samostana. Polnoćka misa, predvođena latinskim patrijarhom Jeruzalema koju milijuni kršćana gledaju na televiziji prenosi se uoravo iz ove crkve.
Bazilika Isusovog rođenja na UNESCO-voj listi ugrožene Svjetske baštine
UNESCO je 2012. godine uvrstio Mjesto Isusova rođenja: Baziliku Isusova rođenja i hodočasnički put, Betlehem na svoju listu spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika. Kao posljedica prokišnjavanja krova Bazilika je 1869-e godine bila u požaru. Međunarodna zajednica je prikupila sredstva, a Predsjednik Abas je uvjerio sve tri dominacije koje prema “Status quo” sporazumu imaju udio u Bazilici, Grčku pravoslavnu crkvu, Armensku crkvu i Franjevački red koji su čuvari svetih mjesta za Katoličku crkvu da dopuste talijanskim restauratorima da krenu s restauracijom. Zamijenjene se krovne grede i stakla na prozorima koja su pogođena mecima. Da bi hodočasnici mogli nesmetano obilaziti špilju rođenja većina restauratorskih stolarskih radova se odvijala noću.
Unutar Bazilike mogu se vidjeti ostaci prve Crkve, izgrađene u doba Cara Konstantina početkom četvrtog stoljeća.
tekst prema: http://tanjabenhaimmarcetic.com
| Pregleda: | 3018 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
"Moj otac je šef policije. Ako me budeš tukao, strpat će te u zatvor." Rečenica koju često čujemo iz usta trogodišnjaka ili četverogodišnjaka rijetko je istinita. Treba li ozbiljno shvatiti ove male laži koje djeca izgovaraju?
Lagati znači razlikovati istinu od laži, stvarnost od mašte. Za malu djecu ta razlika uopće ne postoji. To što dijete govori poput čarolije se pretvara u istinu. Uostalom, nije li isto tako kad se dijete igra? Djevojčica vodi lutku u kupovinu, u park ili liječniku, a da ne izađe iz svoje sobe.
Dječja izmišljanja su normalna i čine dio djetetova psihomotornog razvoja. Iako su riječi što ih dijete izgovara lažne, one su ipak posuđene iz određene realnosti. Primjerice, otac malog hvalisavca nije policajac, no to je dobra izmišljotina. Policajac zaustavlja one koji čine nedjela i dječak je upotrijebio laž da se zaštiti.
Do četvrte godine života dijete misli da je rastužiti majku gore nego lagati. Prema tome, kad učini glupost radije će reći da nije kriv, samo da mama ne bude tužna.
Oko šeste ili sedme godine života, dijete već vrlo dobro shvaća što je laganje. Neka djeca shvaćaju smisao te riječi mnogo ranije nego im roditelji objasne. Dijete se u tim godinama služi lažima jer je to - praktično. Laž mu pomaže da izbjegne kaznu, da sakrije loše ocjene i da se pravi važno pred prijateljima. Srećom, malo je djece koja redovito lažu, iako se neka služe lažima češće od drugih. Niža intelektualna razina utječe na pribjegavanje lažima u svrhu kompenzacije, tvrde dječji psiholozi.
U svakoj dobi dijete oponaša ponašanje roditelja. Mali dječak popravlja svoj kamion kao što njegov otac popravlja auto. Kako raste, dijete više ne imitira samo u igrama, nego u riječima i djelima. Roditelji su uzor savršenstva za svoje dijete. Zato je važno pokazati dobar primjer. Uvijek govoriti istinu, prilagođenu djetetovim godinama i situaciji. Na taj način se pridobija djetetovo povjerenje. Snaga tog osjećaja sigurnosti smanjit će u djetetu iskušenje da prevari. Djetetu je potrebno objasniti da biti pošten i uvijek govoriti istinu znači poštivati i sebe i druge. Time se dijete uči da nema samo sebi što predbacivati. No, to je moguće isključivo u okruženju u kojem se dijete osjeća sasvim sigurno, a što ovisi o ponašanju odraslih. Razgovor i objašnjenja često su korisniji od vikanja ili kažnjavanja. Da bi dijete moglo priznati lošu ocjenu ili kolektivnu kaznu u školi, treba ga osloboditi straha od kazne. Naravno, to ne znači biti ravnodušani i takve stvari prihvaćati bez riječi, no s pretjernom strogošću roditelja dijete postaje podmuklo zbog straha od kazne.
Teško je biti pun povjerenja kad majka najavi rutinski posjet liječniku, a sve završi cijepljenjem. Kako priznati lošu ocjenu, ako je obećan miran razgovor, a na kraju se pretvori u galamu? Što bi trebao misliti ako ga nagovarate da laže na telefon kako trenutno niste kod kuće? Malo je roditelja koji mogu mirne savjesti reći da nikada nisu bili ni u jednoj od ovih situacija, iako nemaju osjećaj da lažu svojoj djeci.
Rijetka su djeca "rođeni lažljivci". Takvima je sigurno potrebna pomoć psihologa. Drugi su uznemireni, zabrinuti, i lažu od straha pred kaznom. Varaju jer se boje odraslih, koji su ili previše strogi ili ne znaju komunicirati sa svojim djetetom. Odgoj temeljen na uzajamnom povjerenju uglavnom uklanja ovu ružnu dječju naviku.
Zanimljivo je da djeca znaju kako Pepeljuga, Snjeguljica ili vilenjaci ne postoje, ali vole slušati priče o njima. No, ona sanjaju i o mišu koji dolazi po zubić i posjetu Djeda Božićnjaka. Istinu o njima lako će prihvatiti ako znaju da će i dalje dobivati darove. Ali ako im istinu otkrije npr. prijatelj iz razreda dijete se može osjetiti prevareno od strane roditelja.
Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice.