Isus Krist pred crvenim svjetlom za pješake Novo!
0 preuzimanja
Jedan je čovjek imao neobičan problem: nikako nije mogao prijeći cestu kad je bilo crveno svjetlo za pješake, makar na kilometar daleko nije bilo automobila. A kako je bio vjernik, nije htio griješiti pa ni u malim stvarima, a kamoli drugima davati primjer lošeg ponašanja.
No, to i ne bi bio toliki problem da se on u takvim trenutcima čekanja da se upali zeleno svjetlo za pješake nije osjećao kao budala. Stvar se dodatno komplicirala kad bi pored njega netko čekao pred zebrom. On bi se u tim trenutcima preznojavao zbog unutarnje borbe i dileme koja se u njemu odvijala. Ponekad bi drhtao, gnječio šake i stiskao zube. Ljudi bi se odmicali od njega, a djeca bi ga pokazivala prstom.
Listao je i iščitavao Bibliju, ali nigdje nije mogao naći nešto što bi mogao povezati sa svojim problemom. Svugdje samo o tome da treba poštovati zapovijedi i zakone. Čak i Isus na jednom mjestu govori da se ne smije ukinuti ni jedno slovo zakona. Tražio je on savjet i ovamo i onamo, ali ljudi bi mu se redovito smijali i govorili da su to gluposti.
I tako, došao on kod nekog svećenika i ispriča mu problem.
„Sinko, kako ti je promaklo ono gdje Isus o semaforu govori? Isus kaže da nije čovjek radi semafora, nego da je semafor radi čovjeka.“ reče svećenik i dade mu sljedeću pouku:
Prvo: ako nema auta i nema opasnosti, a crveno je, slobodno prijeđi jer semafor je tu da zaustavi promet i pomogne ti prijeći, pa ako nema prometa nema ni semafora.
Drugo: ako su djeca u blizini, ili netko njima sličan, onda čekaj uvijek radi odgojnih razloga. Jer djeci bi to bilo zbunjujuće.
Treće: ako u blizini vidiš prometnog policajca onda zanemari prvo.
Četvrto: kad voziš auto uvijek poštuj crveno svjetlo jer zbog teških posljedica pri pogrešci, ovaj zakon je uvijek u službi čovjeka jer ga štiti…
prema: Petar Nodilo SJ duhidusa.wordpress.com
| Pregleda: | 1857 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Pošao lovac sa svojim novim psom u pokusni lov. Loveći, pogodio je patku koja je pala u jezero. Pas je odšetao po vodi, zgrabio patku i donio je svom gospodaru.
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Zanimljivosti
Časopis Association for Psychological Science objavio je 2010. rezultate psiholoških istraživanja koji pokazuju da smo prema ljudima koji su ljubomorni na nas ljubazniji i to prema onima koji su ljubomorni tzv. zlonamjernom zavišću više nego prema onima koji su benigno ljubomorni. Benigne ljubomore je ljubomora u kojoj je izražena motivacija za poboljšanje sebe, a kod zlonamjerne je ljubomore karakteristična želja da se uništi uspješna osoba.