Isus Krist pred crvenim svjetlom za pješake Novo!
0 preuzimanja
Jedan je čovjek imao neobičan problem: nikako nije mogao prijeći cestu kad je bilo crveno svjetlo za pješake, makar na kilometar daleko nije bilo automobila. A kako je bio vjernik, nije htio griješiti pa ni u malim stvarima, a kamoli drugima davati primjer lošeg ponašanja.
No, to i ne bi bio toliki problem da se on u takvim trenutcima čekanja da se upali zeleno svjetlo za pješake nije osjećao kao budala. Stvar se dodatno komplicirala kad bi pored njega netko čekao pred zebrom. On bi se u tim trenutcima preznojavao zbog unutarnje borbe i dileme koja se u njemu odvijala. Ponekad bi drhtao, gnječio šake i stiskao zube. Ljudi bi se odmicali od njega, a djeca bi ga pokazivala prstom.
Listao je i iščitavao Bibliju, ali nigdje nije mogao naći nešto što bi mogao povezati sa svojim problemom. Svugdje samo o tome da treba poštovati zapovijedi i zakone. Čak i Isus na jednom mjestu govori da se ne smije ukinuti ni jedno slovo zakona. Tražio je on savjet i ovamo i onamo, ali ljudi bi mu se redovito smijali i govorili da su to gluposti.
I tako, došao on kod nekog svećenika i ispriča mu problem.
„Sinko, kako ti je promaklo ono gdje Isus o semaforu govori? Isus kaže da nije čovjek radi semafora, nego da je semafor radi čovjeka.“ reče svećenik i dade mu sljedeću pouku:
Prvo: ako nema auta i nema opasnosti, a crveno je, slobodno prijeđi jer semafor je tu da zaustavi promet i pomogne ti prijeći, pa ako nema prometa nema ni semafora.
Drugo: ako su djeca u blizini, ili netko njima sličan, onda čekaj uvijek radi odgojnih razloga. Jer djeci bi to bilo zbunjujuće.
Treće: ako u blizini vidiš prometnog policajca onda zanemari prvo.
Četvrto: kad voziš auto uvijek poštuj crveno svjetlo jer zbog teških posljedica pri pogrešci, ovaj zakon je uvijek u službi čovjeka jer ga štiti…
prema: Petar Nodilo SJ duhidusa.wordpress.com
| Pregleda: | 2581 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
- Pokažite djetetu da ga volite takvo kakvo jest
- Razvijte osjećaj da Vam je jako važno - Ostvarite osjećaj bliskosti - Neka zna da ima svoje mjesto u svijetu i da pripada nekome - Vama - Neka zna da je uz Vas sigurno i zaštićeno bez obzira na promjene u svakodnevnom životu. - Pohvalite svako pozitivno ponašanje - Pri kažnjavanju ne govorite ''više te ne volim'' - već recite da ste ljuti zbog tog konkretnog postupka, - Ne dopustite da dijete ne zna što bi sa sobom; pomozite mu da osmisli svoje vrijeme igrama, dužnostima… neka se osjeti korisnim, ne ostavljate ga samom sebi - Pomozite da razumije događaje oko sebe. Razgovarajte s njime primjereno dobi. - Igrajte se s njim i radije mu pričajte priče nego čitajte. - Ako ste Vi sigurni i dijete će se osjećati sigurno - Ako ga Vi volite ono će voljeti sebe - Ako djecu odbacujete oni će se osjećati lošima - Ne štedite nježnosti - pogotovo do 5. godine - Ne osuđujte ih za sve agresivne postupke. - Tolerirajte proteste ukoliko je način njihova iskazivanja takav da ne povrijede druge - Agresija i bijes su normalni osjećaji. Pitajte ih za razlog tih osjećaja - Budite prema djetetu iskreni, spontani i onda kad ste ljuti, tužni… neka Vas i takve upozna, imat će više povjerenja u Vas - Budite dosljedni NAJVIŠE ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI ZA SVOJE DIJETE: - OSMISLITI SVOJ ŽIVOT - VOLJETI JEDAN DRUGOGA
S. Tomić
Kako izgleda vjera u ranoj mladosti od 13. do 18. godine života? Svećenici se čude kad nedjeljom primijete da u crkvi više nema onih četa prvopričesnika i krizmanika, ima ih samo sasvim neznatan broj. Što je uzrok tomu?
- Djeca u osnovnoj školi ne znaju svoj unutarnji život ni za unutarnji život drugih, ne znaju za svoje nagone i motive svoga ponašanja. Njih zanimaju samo izvanjske činjenice a ne unutarnji pokretači tih činjenica koji su njima nepoznati. Ali već u 13. godini života s nastupom puberteta događaju se i u tijelu i u osjećajnom životu mladih ljudi velike promjene. Tada počinju primjećivati svoj unutarnji svijet i zanimati se za misli i osjećaje drugih ljudi, javljaju se prve veze, dugi razgovori, prijateljstva i ljubavi. Sada sve to postaje toliko zanimljivo da se Bog potiskuje u pozadinu. Ali ima još nešto veoma važno. U to doba mladi traže neki ideal koji bi nasljedovali. Mogu to biti i roditelji, učitelji, ali i oni koje mediji i ulica veličaju. Nažalost, mogu to biti i kriminalci, narkomani, revolucionari. Da bi ga se upropastilo, često je dovoljno reći mladom čovjeku: "Ako si pravi dečko, učini to i to, ili probaj to i to." Sada se pitamo: gdje su oni koji proživljavaju svoju vjeru tako da bi mladimo mogli biti privlačni? Što mladi nalaze kod svojih djedova i baka, kod svojih roditelja? Vrlo često vjeru bez idealizma i oduševljenja, vjeru punu straha i mnogih obveza. Može se dogoditi i to da ideal mladih, neki učitelj ili sportaš, čak znanstvenik, ne drži ništa do vjere, pa onda nije nikakvo čudo da će je zanemariti i oni koji u njima vide svoj ideal za nasljedovanje.
Vjera se pali od vjere a vjeru može upalili onaj čija je vjera živa i zrela.
preuzeto sa sv_juraj.com