Običan radnik Novo!
0 preuzimanja
Nikada nisam prisluškivao tuđi razgovor.
Ali, jedne večeri, kasno, prolazeći našim dvorištem, ulovio sam se da baš to činim. Moja je žena razgovarala s najmlađim sinom, a on je sjedio na kuhinjskom podu. Potiho sam se zaustavio uz stražnji ulaz kako bih ih čuo. Izgleda da je čula kako se neka djeca hvale kakav posao imaju njihovi očevi. Kako su svi veliki menadžeri, upravitelji…
A onda su pitali našeg Boba: »Kakva je karijera tvog oca?«
Bob je tiho mrmljao gledajući u stranu: »On je običan radnik.«
Moja divna žena pričekala je da svi odu, a onda je našeg malog sina pozvala unutra.
Rekla je: »Moram ti nešto reći, sine,« ljubeći ga u jamicu na bradi.
»Rekao si da je tvoj tata običan radnik, što je istina. »Ali čini mi se da ne znaš što to točno znači, pa ću ti objasniti. U rastućoj proizvodnji, koja našu zemlju čini velikom, u svim trgovinama, skladištima i kamionima, koji svakodnevno prevoze teret…, U svakoj novoj kući koja se gradi, zapamti to, sine, rade obični radnici koji omogućuju da se obavi tako veliki posao.«
»Točno je da upravitelji imaju lijepe stolove i da ostanu čisti cijeloga dana. Planiraju kako dobiti velike poslove… šalju dopise. Ali da bi se njihovi snovi ostvarili, zapamti to, sine, potrebni su obični radnici koji taj posao obave.«
»Kad bi svi šefovi napustili svoje urede i kad ne bi radili godinu dana, kotač proizvodnje i dalje bi se okretao - i to punom brzinom. Ako ljudi poput tvog oca prestanu raditi, nema proizvodnje. Potrebni su obični radnici da obave posao!«
Ulazeći kroz vrata, obrisao sam suzu i pročistio grlo. Bobu su oči zasjale od radosti kada je skočio s poda. Zagrlio me je i rekao: »Bog, tata, ponosan sam što sam tvoj sin… Jer ti si jedan od onih važnih ljudi koji rade velike poslove.«
Ed Peterman
| Pregleda: | 3499 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.
Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti.
Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s izvora! Čovjek se začudio zahtjevu. Pomislivši: možda se dogodi čudo pa uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, nikakvo čudo se nije dogodilo. Voda je iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.
Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari! Zahtjev je ponovio desetak puta. Čovjek je desetak puta išao na izvor ali uzalud. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.
Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila prljava posve je čista! Isto se događa i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad nećeš uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!
Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom.