Isus se zabunio Novo!
0 preuzimanja
Davno je to bilo - prije preko četrdeset godina. Ali svega se još uvijek sjećam, do najmanjih sitnica, kao da se zbilo jučer. Bilo mi je tada šest godina... Badnjak godine 1931. Ležao sam u postelji, s bolesnom anginom, u temperaturi. Neću moći sam paliti svjećice i krijesnice na božićnom boru. Gledat ću ih samo ovako iz kreveta, u polusnu, uz bol u glavi i žarenje u grlu.
Već se spustila večer. Sada će mali Isus donijeti darove.
Prošle smo godine svi izišli iz sobe, da bi on, nesmetan, mogao razmjestiti darove pod bor. No danas je otac ugasio svjetlo i izišao, a ja sam ostao u sobi, u krevetu... Zurio sam u mrak. Čuo sam samo lake korake i šuštanje papira. Vidio nisam ništa... Kad se opet upalilo svjetlo, pod drvcem su bile naranče, kutija čokolade i kožnata torba koja će mi trebati slijedeće godine kad pođem u školu.
Majka mi je dala darove u krevet, i ja sam pažljivo razvezivao srebrene i zlatne vrpce, kadli otac uđe u sobu s golemom kutijom: Gledaj - reče - što ti je još mali Isus ostavio na verandi! Razmotao sam veliki arak svilenog papira u koji je kutija bila zavijena. Gle, pa to je krasna željeznica! Ista onakva kakvu sam čitavog tjedna svakog dana gledao u izlogu trgovine na uglu Ilice i Bregovite! Lokomotiva i šest vagona: jedan za ugljen, dva putnička, jedan otvoreni teretni, jedan zatvoreni teretni i jedna cisterna za benzin! Jedan ljepši od drugoga! A najljepši je bio onaj teretni s pomičnim krovom - moći ću u njega staviti, na primjer, staklene pikule i stare baterije iz džepne lampice. Kakva divota! A koliko tračnica: kad se sve spoje, ići će oko cijele sobe! I sve mi je to donio mali Isus pored onog što je ostavio pod borom. Srce mi je tuklo od uzbuđenja, krv navrla u glavu, uši su mi gorjele... Kakva divota!
Samo... Možda... ? Zašto je mali Isus željeznicu ostavio na verandi? Tu nešto nije u redu. - Tata, meni se čini, možda je to zabuna... Prošle su godine sveti Nikola i mali Isus ostavili darove u sobi. I ove godine drugi su darovi bili pod borom. Bit će da ova željeznica nije za mene. To je mali Isus zaboravio na verandi.
- Ma hajde, što ti pada na pamet! - reče otac. - Gdje bi on nešto zaboravio! On ništa ne zaboravlja ima u knjizi točno sve zapisano što kome nosi.
- Ja ipak ne vjerujem. On danas ima strašno puno posla. Mora ići u svaku kuću, u svaki stan... Nije čudo ako negdje nešto zaboravi.
- Što je tebi? Odakle ti je to došlo u glavu? Sad ćemo lijepo složititi tračnice, pa...
- Ne, ne, neću! Neću željeznicu! Nije moja! To je za nekoga drugog! Ne smijemo je mi uzeti. To bi bilo nepravedno! počeo sam plakati i ridati, gore negoli da sam dobio batine. - Neću željeznicu, nije moja!
Otac me je gledao malo začuđen i zabrinut. I najednom, kao da se nečega sjetio, reče: - Evo, znaš što! Stavit ćemo taj paket natrag na verandu, ako ga je mali Isus zbilja ondje zaboravio, vratit će se, uzeti ga i odnijeti. A ako ga ne odnese, znači da ga je želio dati tebi.
Divno, baš si se dobro sjetio, tata, kliknuo sam.
Dok je paket bio na verandi, majka me je presvlačila. Sav .sam se bio oznojio od uzbuđenja i temperature. Otac se nekako jako uozbi1jio. Stalno me je gledao, ravno u oči. Kao da se nešto duboko zamislio.
Nakon nekih pola sata otac ustane: - Sad ćemo pogledati, pa da vidimo ...
Ta minuta - dvije što je izbivao trajalo je čitavu vječnost...
Je li željeznica ipak moja?
Otac konačno uđe - praznih ruku. Majka ga je gledala začuđeno, gotovo zaprepašteno.
- Imao si pravo - reče - mora da je željeznica bila za nekoga drugog. Mali Isus ju je odnio.
Bio sam kao gromom ošinut. Ali samo za trenutak. Eto, imao sam pravo! Kako bi bilo strašno da sam zadržao željeznicu - običan lopov! Kakva sreća da se tata sjetio da je vrati na verandu!
I sve naokolo postalo je lijepo, divno, prekrasno. Tri anđelčića što su visjela na boru radosno su se smiješila, a zlatne i srebrene kugle sjale su i blještale kao mala sunca i mali mjeseci. Ovčice oko štalice pod borom kao da su oživjele, i vol, i magarac... A Majka Božja i sveti Josip kao da su zadovoljno klimnuli glavom. I mali Isus u jaslicama zadovoljno je mahnuo ručicama, veseo da je našao zaboravljeni paket i predao ga na pravo mjesto. Stotine, tisuće iglica na boru sjale su kao da je svaka od njih mala živa zelena krijesnica, a plamenovi svijeća živahno su podrhtavali, kao da i oni pjevaju: "Narodi nam se Kralj Nebeski!" Bilo je divno, neopisivo divno.
Sigurno ću ove noći nešto lijepo sanjati, pomislio sam.
Drugi sam dan bio zdrav, temperature je nestalo, kao da mi ništa nije ni bilo. Čitav sam se dan igrao s prijateljem, sinčićem udovice koja je stanovala u potkrovlju iste kuće gdje i ja. Željeznica je bila njegova. Nije čudo da ju je mali Isus bio zaboravio na našoj verandi: u njihov se stan ulazilo kroz tako uska vrata da mu je taj veliki paket sigurno bilo lakše unijeti u sobu kroz prozor, iznad naše verande.
Divna lokomotiva i njezinih šest lijepih vagona jurili su veselo ukrug. Moj prijatelj i ja natjecali smo se koji će je jače naviti, pa da što duže vozi.
Njegova nas je majka gledala i rekla mi nešto kao: "I moj je dečko imao isto tako dobrog tatu kao i ti". Izgledala je i radosna i tužna u isti mah".
Iz obližnje crkve čula su se božićna zvona.
(Miško - Mali Koncil, 1973.)
| Pregleda: | 3433 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Pored Bazilike Isusova groba, Bazilika Isusova rođenja je najsvetije kršćansko mjesto na svijetu. Nalazi se u gradiću Betlehemu udaljenom tek 10-ak kilometara od Jeruzalema.
Najsvetiji dio Bazilike je djelomično prirodna a djelomično umjetno uređena špilja u koju se ulazi mramornim stepenicama iz kapele. U špilji je srebrna zvijezda sa četrnaest krakova koja označava mjesto na kojem je Isus rođen. Na njoj je napisano “Hic de Virgine Maria Iesus Christus natus est” (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).
Betlehem
Betlehem ili kako se još spominje u Starom zavjetu Efrata, na hebrejskom znači Kuća kruha, a na arapskom Beit Lahm ima značenje Kuće mesa.
Betlehem je bio glavni grad Judina plemena. Prvo spominjanje grada je povezano sa smrću jedne od četiri majke židovskog naroda - Jakovljeve voljene žene Rahele.
U starozavjetnoj Knjizi o Ruti opisna je ljubavna priča Boaza i Rute Moapke, Davidovog pradjeda i prabake koja se odigrala na žitnim poljima Betlehema.
U Betlehem je Gospod poslao proroka Samuela da pomaže Davida za kralja. Iz Betlehema je David krenuo na možda najopjevaniji dvoboj u svjetskoj povijesti, dvoboj protiv Golijata, Filistejca iz Gata.
Betlehem je mjesto Isusova rođenja. U Evanđelju po Luki govori se da su Josip i Marija koja je bila pred porodom morali doći u Betlehem iz Nazareta zbog popisa stanovništva. Time se ispunjava starozavjetno proročanstvo proroka Miheja da će se Mesija roditi u Davidovu gradu. Luka spominje i posjet anđela pastirima koji su bili na poljima današnjeg sela Beit Sahur. U Evanđelju po Mateju spominje se dolazak tri mudraca koji su prativši zvijezdu došli pokloniti se Spasitelju i donijeti mu darove. Spominje se i pokolj djece Betlehemske.
Mjesto Isusova rođenja kroz povijest
Prve kršćanske zajednice nastanjene u Betlehemu čuvaju spomen na špilju u kojoj je Isus rođen. No, kršćani su do četvrtog stoljeća proganjani i nisu u mogućnosti ovjekovječiti mjesto bogomoljom.
Car Hadrian u drugom stoljeću gradi nad špiljom Hram posvećen Bogu Adonisu.
Više od tri stotine godina poslije Isusova rođenja na istom mjestu Car Konstantin i njegova majka Jelena podižu 339 godine veličanstvenu Baziliku sa špiljom u središtu.
Pedesetak godina kasnije po izgradnji crkve u Betlehem dolazi Sveti Jeronim (naše gore list, rođen na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije), crkveni naučitelj, jedan od najvećih crkvenih otaca, teologa i filozofa. Jeronim živi kao isposnik i kasnije osniva muški samostan u Betlehemu. Njegov možda najveći doprinos kršćanstvu je prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata), prijevod koji se i danas koristi.
Zahvaljujući Jeronimovoj prijepisci s vlastelom Rima u Betlehem dolaze rimske patricije Paula i njena kćerka Eustohija koje većim dijelom financiraju osnivanje muškog i ženski samostan. Podzemne prostorije u kojima je Sveti Jeronim prevodio Svete knjige se nalaze ispod današnje crkve Svete Katarine, izgrađene tik do Bazilike Isusova rođenja.
Veličanstvena Konstantinova crkva pretrpjela je veliku štetu u velikoj pobuni Samarijanaca u šestom stoljeću. Car Justinian I Veliki i carica Teodora grade novu crkvu obloženu mramorom i mozaicima. Vjerojatno je na ulazu bio mozaik koji opisuje dolazak Tri kralja s Istoka. Mozaik Tri Kralja odjevena u perzijske odore koji sedolaze pokloniti se Isusu odigrati će presudnu ulogu u očuvanje Justinianove crkve pri provali Perzijanaca početkom sedmog stoljeća kad su ostale crkve sravnjene sa zemljom, a jedino je crkva u Betlehemu ostala očuvana.
Kalif Omar u sedmom stoljeću osvaja Svetu zemlju, ali ne razara crkvu. Čak i fatimski kalif Al Hakem koji je dao razoriti Baziliku Isusovog groba poštedio je Baziliku Isusova rođenja.
Dolaskom križara, crkva dobija novi sjaj. Boldvin I 24.12.1100. okrunjen je za prvog Kralja Jeruzalemskog kraljevstva baš u Bazilici Isusova rođenja. Situacija se bitno mijenja porazom križara na Hitinskim rogovima 1187. od strane najpoštovanijeg islamskog vođe Salah al Dina. Zub vremena, potresi i prirodne nepogode tijekom stoljeće nepovoljno utiču na stanje Bazilike, a Mamluci, a poslije njih Otomansko carstvo koji su vladali Svetom zemljom do kraja Prvog svjetskog rata vrlo često onemogućavaju osnovne popravke sakralnih objekata.
Prostor Bazilike Isusova rođenja
Na ulazu u crkvu jasno se mogu vidjeti okviri ulaznih vrata iz vremena Bizanta, križara i “Vrata Poniženja” iz vremena Otomanskog carstva.
Unutrašnjost crkve je sačuvala arhitektonske osnove crkve iz šestog stoljeća. U Konstantinovoj crkvi pod je bio prekriven mozaicima koji se zahvaljujući arheološkim radom Britanaca 1932. godine mogu vidjeti i danas. Bizantska crkva je bila cijela prekrivena mramorom.
Unutrašnji prostor je podjeljen kolonadom od 12 stupova u četiri reda. Stupovi su izrađeni od crvenkastog betlehemskog kamena, a na njima su su bili naslikani istočni i zapadni sveci, redovnici, ali i svjetovni donatori.
Drveni ikonostas je iz 18 stoljeća.
Mozaici koji se nalaze iznad stupovi su djela majstora iz vremena križara i podijeljeni u tri skupine. Najniže je prikazana Isusova geneologija, u sredini su generalne i lokalne sinode a iznad njih procesija anđela.
Špilja se nalazi točno ispod prostora iza Ikonostasa. Ulazi se s desne strane mramornim stepenicama i izlazi s lijeve strane. S desne strane (južne) se nalazi Kapela Svetog Nikole koja kao i većina Bazilike pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi, a na izlazu iz špilje nalaze se dva oltara armenske pravoslavne crkve. Katoličkoj crkvi pripada Kapela jaslica i prolaz iz Crkve Svete Katarine do špilje.
Crkva Svete Katarine
Iznad špilje u kojoj je Sveti Jeronim prevodio svoje monaške dana u već u četrnaestom stoljeću franjevci grade kapelicu posvećenu Svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Križari grade veliku crkvu koja se nalazi unutar franjevačkog samostana. Polnoćka misa, predvođena latinskim patrijarhom Jeruzalema koju milijuni kršćana gledaju na televiziji prenosi se uoravo iz ove crkve.
Bazilika Isusovog rođenja na UNESCO-voj listi ugrožene Svjetske baštine
UNESCO je 2012. godine uvrstio Mjesto Isusova rođenja: Baziliku Isusova rođenja i hodočasnički put, Betlehem na svoju listu spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika. Kao posljedica prokišnjavanja krova Bazilika je 1869-e godine bila u požaru. Međunarodna zajednica je prikupila sredstva, a Predsjednik Abas je uvjerio sve tri dominacije koje prema “Status quo” sporazumu imaju udio u Bazilici, Grčku pravoslavnu crkvu, Armensku crkvu i Franjevački red koji su čuvari svetih mjesta za Katoličku crkvu da dopuste talijanskim restauratorima da krenu s restauracijom. Zamijenjene se krovne grede i stakla na prozorima koja su pogođena mecima. Da bi hodočasnici mogli nesmetano obilaziti špilju rođenja većina restauratorskih stolarskih radova se odvijala noću.
Unutar Bazilike mogu se vidjeti ostaci prve Crkve, izgrađene u doba Cara Konstantina početkom četvrtog stoljeća.
tekst prema: http://tanjabenhaimmarcetic.com
Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom. Putem su se porječkali i prvi je udario drugoga.