Abeceda prijateljstva Novo!
0 preuzimanja
A Ako ti prijatelj ne daruje osmijeh, daruj ti njemu svoj.
B Blago onom tko ima prijatelje, teško onom tko ih treba.
C Cijeni pravog prijatelja kao dragulj neprocjenjivi.
Č Čovjek mora zatvoriti jedno oko da bi našao prijatelja, a da bi ga zadržao treba zatvoriti oba.
D Drži pravog prijatelja objema rukama.
E Ediktom ne možeš narediti nekome da ti bude najbolji prijatelj!
F Feniks se rađa iz pepala, a prijateljstvo iz malih znakova pažnje.
G Gdje god bili, vaši prijatelji tvore vaš svijet. (W. James)
H Harmonija nastaje kad se sretnu istinski prijatelji, a ne melodija.
I Istinsko prijateljstvo nije za mene manje sveto od vječnoga braka. (K. Mansfield)
J Jedna duša u dva tijela to je pravo prijateljstvo.
K Kušnja prijateljstva je pomoć u nevolji, i to bezuvjetna pomoć. (Gandhi)
L Laž obično ubija prijateljstvo, a istina ljubav.
LJ Ljubav je slijepa, prijateljstvo zatvara oči.
M Male ljubaznosti učvršćuju prijateljstva.
N Nasamo kori prijatelja, a hvali ga javno.
NJ Njeguj put koji vodi do prijatelja.
O Osoba bez prijatelja je kao knjiga koju nitko ne čita.
P Ponašaj se prema prijatelju kao prema slici: Promatraj ga u najboljem svjetlu.
R Ruka starog prijatelja – kakav divan oslonac.
S Samo među dobrima može biti prijateljstva.
Š Šutjeti s prijateljem, i to je ponekad govor.
T Tek kad stane pucati led, znat ćeš tko ti je prijatelj.
U U nevolji se upoznaje pravi prijatelj.
V Volim te ne samo zbog onoga što si učinio od sebe, nego i zbog onoga što činiš od mene.
Vjerojatno upravo to znači biti prijatelj.
Z Zašto uopće živimo, ako ne zato da olakšamo život jedni drugima.
Ž Život nije ništa bez prijateljstva. (Ciceron)
| Pregleda: | 4319 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda vaš život dobiva smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
autor nepoznat
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zlatko Sudac