Sjećam se kako sam za vrijeme prošloga rata, dok sam čučao u podrumu ili bio na položaju znao imati samo jednu želju - jednu noć odspavati u vlastitom krevetu. Znao sam reći - "Bože, sve bih dao da barem jednu noć odspavam u svojoj sobi ispod tople dekice!" Što su tek govorili prognanici i izbjeglice ili što još govore?! Kad nam je netko od najmilijih bolestan isto znamo reći - "Bože, samo da ozdravi sve bi dao". Često je i kad se dvoje koji se vole a rastali su se govore - "Bože, sve bi dao da mi se vrati!"
I što kada nam se doista ispuni ta "pogodba"? Zaboravljamo da smo rekli da bi sve dali, nego na najmanji životni problem mrmljamo, gubimo vjeru, ljubav. Gube li smisao naša obećanja kada ih tako lako zaboravljamo i znamo li zahvaliti kada se konačno dočepamo kreveta, zdravlja i ljubavi.
Sve ovo kao hipotetička pitanja postavljam samome sebi...
Bila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živjeli u istom samostanu, a da se nijednom nisu posvađali.
Zanimljivosti
Nakon smrti Heroda Velikoga Rimljani su na križ pribili 2000 ustanika.
Humor
Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilo tko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti. Bilo tko je to mogao učiniti, a Nitko nije htio. Netko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilo tko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilo tko.
Poslovice
Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)