Mlijeko za Boga Novo!
0 preuzimanja
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)
| Pregleda: | 1823 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Dok je lav spavao u šumi, Seoski miševi su plesali. Jedan od njih, neoprezan, skočio je na usnulog lava. Lav je nesretnika poklopio svojom šapom.
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
- Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
- Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
- Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
- Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
- Gospodine, zar me ne čuješ?
- Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Stjepan Lice