Škrtac i zlato Novo!
0 preuzimanja
Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu. Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao. Netko je doznao za to i ukrao mu zlato.
Kad ga je škrtac došao gledati, zatekao je samo praznu rupu u zemlji i počeo tako urlikati i jaukati da su svi susjedi došli vidjeti što se događa.
Jedan ga je pitao: ”Jesi li ikad upotrijebio to zlato?”
“Ne”, odgovorio je škrtac. “Samo sam ga vadio jednom tjedno i gledao.”
“Onda je sve u redu”, rekao mu je susjed. “Zašto tuguješ? Po onome što si imao od tog zlata neće se ništa bitno promijeniti ako i dalje budeš dolazio i gledao u rupu.”
Nije novac koji posjedujemo, već naša sposobnost da ga upotrijebimo ono što nas čini bogatim ili siromašnim. Namučiti se da bi se obogatili, a onda ne znati uživati u tome, isto je kao i biti ćelav, a skupljati četke za kosu.
Antony de Mello
| Pregleda: | 1209 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Sigurno da Bog ima humora!
Tko je stvorio šarenu papigu?
Tko je stvorio šaljivu zebru:
Tko dosjetljivog majmuna?
Tko nehajnog pelikana?
Tko znatiželjnu žirafu?
Tko je stvorio sve ove ljupke i vesele životinje?
To nije mogao natmurenjak.
Samo je Bog s humorom i šalom mogao takvo što stvoriti.
Samo je nasmiješeni Bog to mogao.
Neki je čovjek imao običaj nedjeljom reći svojoj ženi: „Ti idi u crkvu, pa moli i za sebe i za mene.“ Prijateljima je govorio: „Meni ne treba ići u crkvu. Moja žena moli za nas oboje.“ Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima, očekujući da mu otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji se obraćao njegovoj ženi: Ti možeš ući za vas oboje! Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Čovjek je tada osjetio tako veliku tjeskobu da se probudio. Sljedeće nedjelje rekao je ženi: „Danas idem s tobom u crkvu.“